Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao, Fredrik Backman

RECENZIJA

Izdavač: Fokus na hit

Nekad je stvarno teško pronaći neki prigodan početak za recenziju. Htjela bih vam u jednoj rečenici reći koliko sam bila oduševljena, kako knjigu jednostavno obožavam i kako ju svima vama preporučujem da ju pročitate, ali ne znam kako da to napišem na smislen i lijep način. Ne znam kako da vas uvučem u knjigu jednom rečenicom, tako da sam izabrala ovaj način. A sad se udobno smjestite i pripremite za jedan vlak smrti emocija.

"Elsa ima sedam godina i malo je drukčija. Odrasli kažu – previše zrela za svoje godine. Baka ima 77 godina i jako je drukčija. Odrasli kažu – previše luda, za ičije godine. No, takva je kakva je, Elsa nema bolju. Ni baku ni prijateljicu. Kad jednog dana Bakica zauvijek ode, Elsi počnu stizati pisma. Nepismena, naravno. Bakina. Poruke su to u kojima se baka ispričava ljudima za koje joj se čini da ih je povrijedila. A Elsu vode u avanturu života."

Ova knjiga me uzdrmala na toliko različitih razina. Počinje jako preslatko i malo tužno. Elsa je djevojčica od 7 godina kojoj je baka jedina prijateljica. Imaju poseban odnos i to je predivno, ali je tužno što Elsa nema prijatelje koji su joj vršnjaci. 

S Bakicom odlazi u razne avanture, Bakica joj priča razne bajke, odvodi ju u svijet mašte i jedina joj je podrška u svemu. Elsa se bori s toliko toga, teško joj je što će dobiti brata te misli da će ju majka i očuh zapostaviti, teško joj je što otac ne provodi dovoljno vremena s njom te joj je teško zato što u školi trpi nasilje. Bakica je radila razne lude stvari kako bi Elsu učinila sretnom nakon što bi se vratila tužna iz škole, Bakica je bila na njezinoj strani kad nije sretna zbog očuha i nove žene svog oca. Bakica je bila tu za nju.

„Najveća moć smrti nije u tome da ljudi umru, nego u tome da oni koji ostanu živjeti izgube volju za životom.“

Teško mi je zamisliti kako se Elsa osjećala kad joj je baka preminula. Umrla je od raka. Elsa je morala guglati što je rak i bila je ljuta što joj odrasli nisu rekli što se događa, bila je ljuta što je isključena iz svega. No, Bakica nije otišla bez posebnog zadatka za Elsu. Poslala ju je na posljednju avanturu, a to je da dostavi pisma u kojima se ispričava određenim ljudima.

Elsa je bila ljuta zbog toga, ona je htjela Bakicu, a ne pismo. Na kraju se uputila u tu avanturu. Upoznala je neke ljude kojih se ranije bojala, koji joj nisu bili dragi te je dobila potpuno novo mišljenje o njima. 

Tijekom avanture, upoznavala je ljude te je učila o svojoj Bakici. Saznala je neke nove stvari koje nije znala ranije i zbog kojih se ljutila na Bakicu. Na kraju joj je sve oprostila i pomirila se s tim.

Ova knjiga me toliko puta iznenadila. Bilo je toliko obrata, toliko povezanosti među likovima da sam znala biti toliko oduševljena i iznenađena u isto vrijeme. Toliko teških tema je ova knjiga predstavila na drugačiji način te ih je Backman odlično odradio u knjizi.

Elsa je dijete od 7 godina. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećala zbog nekih stvari koje su se događale. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećala zbog novog djeteta svoje majke. Htjela je biti sretna, ali bilo ju je strah. Morala se suočiti s tim da će ju roditelji možda zanemariti zbog bebe. Morala se sama nositi s tim jer nije mogla reći roditeljima. Jedina osoba s kojom je pričala o tome bila je Bakica. Bakici je rekla i za neke tuče koje su joj priuštili njezini vršnjaci. Zlostavljali su je toliko da se Elsa naučila kako da bude spremna za njih. Kako joj ruksak treba bit podešen da bi što brže trčala, kako da se sakrije rukama da ju manje boli. Užasno mi je razmišljati o tome.

„"Netko tko si sam želi pomoći vjerojatno ne treba pomoć drugih", primijeti Elsa.“ 

Iako je imala toliko problema, Elsa je bila hrabra i snažna. Elsa obožava Harry Pottera te je svugdje nosila svoj gryffindor šal. Svi Harry Potter fanovi znaju da kući Gryffindor pripadnu učenici koji su hrabri. Ovo je jedna od boljih simbolika koje sam ja pročitala u knjigama. Tako je Elsa završila svoju avanturu te je preživjela sve što se dogodila, a dogodilo se puno toga. 

U nekim trenucima mi je bilo teško zamisliti kako Elsa ima samo 7 godina jer toliko pametno razmišlja, a u nekim drugim trenucima bila je samo dijete što i je. 

Ova knjiga me tako osvojila. Ima toliko dobroga u sebi da jedva čekam pročitati ju opet. Jedva čekam uzeti ju u ruke i uputiti se u avanturu s Elsom. 

Moram vam priznati, plakala sam na kraju knjige. Plakala sam zbog volkonja, ali plakala sam i zbog malog novog Elsinog brata. Plakala sam zbog samog kraja knjige. Stvarno sam osjećala i smijeh i tugu tijekom ove knjige, stvarno sam prošla kroz toliko različitih emocija.

Jedna od boljih stvari ovog romana je odnos bake i unuke. Ja se sjećam dok sam bila mala i kad sam imala sleepovere kod bake, ona mi je pričala bajke. To mi je uvijek bio najdraži oblik sleepovera jer sam uživala u bakinim pričama. Svaki put priče su bile drugačije iako su glavni junaci bili isti. Jednostavno sam obožavala sve to. Tako je Bakica pričala Elsi razne priče o Zemlji gotovo budnih. Bakica je bajke iz te Zemlje povezala sa stvarnim likovima. Iako nije imala snage reći Elsi istinu o svom pravom životu, zapravo ju je rekla kroz bajke. Sve joj je ispričala kroz te priče, sve bitne likove je uključila u radnju. Njihov odnos bio je prekrasan.

Apsolutno svi pročitajte ovu knjigu! Nakon Tjeskobnih ljudi, shvatila sam da mi se Backmanov stil pisanja jako sviđa. Mislila sam da će mi ta knjiga biti najbolja knjiga ove godine, ali jako sam se prevarila. Ova knjiga je puno puta bolja. Emotivnija je od Tjeskobnih ljudi, a to je nešto što mi se jako sviđa. Ako volite Backmana i nekako još uvijek niste pročitali ovu knjigu, svakako ju pročitajte, a ako niste pročitali ništa od Backmana, ovo je odlična knjiga s kojom možete započeti put s Backmanom. Dirljiva, emotivna, jednostavno snažna knjiga za koju vjerujem da će vam se svidjeti.

Za kraj donosim nekoliko citata koji su mi se jako svidjeli u knjizi, nadam se da će se svidjeti i vama.

• "A biti poseban najbolji je način da budete drugačiji." (str. 12)
• "Ako se ne možeš riješiti loših stvari, moraš ih zatrpati s puno dobrijih."
  "Dobrije ti nije riječ."
  "Znam." (str. 18)
• "Ako su dovoljno dugo sami, ljudi mogu postati grozni", slaže se mama. (str. 137)
• "Čudno je kako se brzo može promijeniti značenje nekog mirisa, ovisno o tome kojim putem krene kroz mozak. Čudno je koliko blizu stanuju ljubav i strah." (str. 187)
• "Ako ne voliš ljude, ne mogu te povrijediti." (str. 199)
• "Netko tko si sam želi pomoći vjerojatno ne treba pomoć drugih", primijeti Elsa. (str. 202)
• "Ali ne želi ga razočarati, pa samo šuti. Jer teško možeš nekoga razočarati ako samo šutiš." (str. 205)
• "Najsnažnija moć smrti nije u tome da odnosi živote, nego u tome da ljudima koji su ostali živjeti uzme volju za životom, pomisli, ali se ne sjeća gdje je to čula." (str. 208)
• "Najveća moć smrti nije u tome da ljudi umru, nego u tome da oni koji ostanu živjeti izgube volju za životom." ()str. 212
• "Jer bez glazbe ne može biti snova, a bez snova nema bajki, bez bajki ne može biti hrabrosti, a bez hrabrosti se nitko ne bi mogao nositi s tugom, dok bi bez glazbe i snova i bajki i hrabrosti i tuge postojalo samo jedno kraljevstvo u Zemlji gotovo budnih - Mibatalos." (str. 241)
• "Jer se nitko ne uzruja ako ništa ne kažeš. Svaki gotovo osmogodišnjak to zna." (str. 250)
• "Ponovo sniježi i Elsa odluči da mora naučiti kako i dalje voljeti ljude koji su prije bili govna. Brzo bi ti ponestalo ljudi da diskvalificiraš sve one koji su nekad prema tebi bili govna. Misli da bi to trebala biti pouka ove priče." (str. 291)
• "Elsa je znala pitati Bakicu zašto odrasli uvijek rade takve idiotske stvari jedni drugima. Bakica je uglavnom odgovarala da je to zato što su odrasli obično ljudi, a ljudi su obično govna." (str. 307)
• "Želimo biti voljeni", citira Britt-Marie. "Ako to nemamo, želimo biti cijenjeni, ako to nemamo, želimo da nas se boje, ako ni to, onda da nas mrze i preziru. Pod svaku cijenu želimo kod drugih izazvati neke emocije. Duša mrzi vakuum. Pod svaku cijenu žudi za kontaktom." (str. 310)
• "I onda njih dvoje rade snježne anđele. Njih 99. A nakon toga ne govore puno. Jer neki prijatelji mogu biti prijatelji i da ne govore previše." (str. 318)
• "Drugačiji smo na drugačiji način. U to sam gotovo siguran."
  "Pa zašto ste onda zajedno?"
  "Valjda zato što prihvaćamo jedno drugo onakvima kakvi jesmo." (str. 330)