Preskoči na glavni sadržaj

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija 


Izdavač: Fokus na hit 

Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen.

 Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih. 

Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušenje pobune protiv kraljevstva. Violet će se morati osloniti na svoju domišljatost da preživi. Hoće li joj Xaden Riorson, prokleto privlačan momak, a ujedno i potomak obitelji koja prezire njezinu majku, u tome pomoći ili odmoći? Može li mu uopće vjerovati? Prijatelji, neprijatelji, ljubavnici. Svi u Vojnom učilištu Basgiath imaju vlastiti cilj. Jer jednom kad si unutra, postoje samo dva izlaza: diploma ili smrt.”

Nisam znala da mi je ova knjiga potrebna u životu dok ju nisam počela čitati.

Trebalo mi je užasno malo vremena da se zaljubim u Xadena. Znam, htio ju je ubiti na početku, ali meni je bio preprivlačan. Nekako, cijeli taj njegov karakter mi je toliko odličan. Nije se ponašao uvijek najbolje prema Violet ali svejedno mu je prirasla srcu. Mislim da nije mogao preći preko toga što je njezina majka uradila, ali upoznao je nju i vidio da nije ništa kao njezina majka.

A sad zmajevi. Nisam očekivala takvo povezivanje. Imala sam neke svoje pretpostavke i ni jedna nije bila točna. Sve me to toliko iznenadilo, ali pomalo sam dobila taj neki osjećaj “Violet je glavni lik pa sve oko nje mora biti posebno”.

Cijela knjiga mi je odlična. Ne sjećam se kad sam zadnji put pročitala neku knjigu koja mi se toliko svidjela. Mislim da mi je ovo jedna od dražih “enemies to lovers” knjiga.

Imate moju veliku preporuku za ovu knjigu.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ti me ne razumiješ, dr. Tara Porter

 Recenzija  Izdavač: Stilus  Ovo je jedan ženski vodič. Znam, mi žene smo često privilegirane kad se tiče knjiga. Dobili smo i knjigu Žene koje  previše osjećaju, ali teško da ćete naći knjigu Muškarci koji previše osjećaju. Zato smo mi djevojke u puno boljoj poziciji i nas je puno lakše za razumjeti jer dajemo svima priliku da pročitaju o tome. “ Nikada prije djevojke i mlade žene nisu imale toliko slobode i izbora kao danas. Ali nikada prije nisu bile ni suočene s toliko zahtjeva i očekivanja – bilo da si ih nameću one same ili da to čini njihova okolina. Neke stvari za djevojke i mlade žene kreću se u dobrom smjeru, ali neke druge krenule su po zlu. Problemi s mentalnim zdravljem među tinejdžericama i mladim ženama u strašnoj su uzlaznoj putanji: samoozljeđivanje među djevojkama u dobi od 16 do 24 godine skočilo je sa 6 posto u 2000. godini na današnjih oko 20 posto. Na koji se način današnje tinejdžerice i djevojke mogu nositi s ovim životnim razdobljem? Postoji li uopće jednoznača

Sve sami dobri ljudi, Ashley Flowers

 Recenzija  Izdavač: Puls  Neke knjige nas ostave bez teksta. Pročitamo ih i onda još dugo vremena razmišljamo o njima. Ovo je takva knjiga. “  U fantastičnom debitantskom romanu voditeljice popularnog true crime podcasta Crime Junkie, jedna će novinarka, godinama progonjena neriješenim umorstvom svoje prijateljice iz djetinjstva, na površinu izvući mračne tajne svog rodnog grada. Svi se u gradiću Wakarusi, u američkoj saveznoj državi Indiani, sjećaju zloglasnog slučaja January Jacobs, čije je tijelo otkriveno u jarku tek nekoliko sati nakon što je prijavljen njezin nestanak. Margot Davies tada je bilo šest godina – koliko i January – i živjela je preko puta žrtve. U dvadeset i pet godina koliko je otad proteklo, Margot je odrasla, odselila se i postala novinarka. No, cijelo je to vrijeme progoni osjećaj kako je to mogla biti ona – kako je ubojica pukim slučajem odabrao njezinu prijateljicu.Kada se Margot prisiljena vratiti kući kako bi se brinula o svom stricu koji boluje od demencije