Tjeskobni ljudi, Fredrik Backman

RECENZIJA

Izdavač: Fokus na hit

„Ovo je priča o jednome mostu i o idiotima, i o talačkoj krizi i razgledavanju stana. Ali ovo je i ljubavna priča. Zapravo više njih.“

Mislim da do sad ni jednu recenziju nisam započela s citatom, ali ovaj citat toliko govori o ovoj knjizi. Ja nikako ne bih uspjela sročiti cijelu radnju knjige u jednu rečenicu. Možda zvuči malo nejasno, ali pokušat ću vam što bolje objasniti. Za početak, upoznajmo se s radnjom ovog romana. 

"Razgledavanje stanova koji su na prodaju obično nije pitanje života ili smrti.

Međutim, stan širom otvorenih vrata u koji je banuo neuspješni pljačkaš banke i potom potencijalne kupce te nekretnine proglasio taocima, postaje – upravo to.

Među taocima je nedavno umirovljeni par koji umjesto svog braka neumorno obnavlja stanove. Tu je bogata bankarica, previše zauzeta karijerom i zarađivanjem da bi se brinula i za koga drugog. U stanu je i mladi par koji će uskoro dobiti prvo dijete, i to je otprilike jedino oko čega se mogu složiti. U ekipi su i postarija gospođa koju mahanje pištoljem ne može impresionirati, a kamoli zastrašiti, iritantna agentica za prodaju nekretnina i sredovječan muškarac prerušen u zeca.

Pljačkaš banke nimalo ne dvoji – uspio je skupiti najnaporniju skupinu talaca na svijetu, ikad.

No pravi cirkus nastaje tek kad svi završe na policiji u kojoj dvojica policajaca, otac i sin, pokušavaju razriješiti slučaj.

Je li moguće da svi ti ljudi, i to pred istražnim organima, besramno lažu (oprostite – izbjegavaju istinu!)? Pa čak i te gospođe u godinama.

I kako je, pobogu, iz zatvorenog stana nestao pljačkaš?"

Pa započnimo. Kao što vidimo ovo je priča o pljačkašu koji se našao u jako nezgodnoj situaciji. Zbog teškog života i ljubavi prema kćerkama, nekako dođe do odluke opljačkati banku, ali to pođe po krivu. Upada u stan gdje je razgledavanje. I to uoči Nove godine. Zar netko stvarno ima razgledavanje stana na dan uoči nove godine i tko bi uopće išao na takvo razgledavanje stana? 

Vidimo da su naši likovi zaista posebni i da se svatko od njih nalazi tamo iz nekog razloga. Upoznajemo se s 8 različitih likova. Upoznajemo ih preko saslušanja svjedoka te iz priča koje oni prepričavaju. Također pratimo razvoj situacije u stanu. Zapravo imamo prošlo vrijeme likova gdje oni prepričavaju svoje priče i razloge zašto su na tom razgledavanju stana, zatim imamo i talačku krizu. Kroz priču se provlači i sadašnje vrijeme gdje su svi svjedoci na saslušanju, a onda imamo i buduće vrijeme nakon pljačke. Imamo uvid u to kakvi su im životi bili nakon pljačke i koliko ih je to promijenilo.

Nisam sigurna koji od ovih likova mi je bio najdraži. Možda čak Zara jer mi je njezina priča bila nekako najzanimljivija. Ona je nekako povezana sa stanom, odnosno pogledom kroz stan te je povezana s drugim likovima preko zapetljane priče. Njezina priča mi je nekako najtužnija. Ide kod psihologa, prolazi kroz teško razdoblje, ali nekako nastavlja sa životom, iako joj je teško. Krenula je kod psihologa zbog tableta za spavanje, ali psihologinja Nadia odmah je prepoznala njezinu usamljenost. Kasnije otkrijemo kako je razlog njezinog odlaska bio puno dublji.

Nisu ni ostali likovi bili loši, samo su neki bili jako naporni. Odmah na početku imamo agenticu za nekretnine iz agencije Što ima? koja je ekstra naporna. Njezino saslušanje možda nije bilo najnapornije, ali bilo je na početku i postavilo je temelje. 

Bio mi je zanimljiv i odnos između dva policajca. Kako su Jim i Jack otac i sin, atmosfera je bila posebno zanimljiva. Imaju zajedničku prošlost pa je dinamika bila drugačija i posebnija nego među drugim likovima. Bili su smiješni i jako zabavni.

„"Stari..." obratio mu se Jack preko ramena.

"Mmm", odvratio je Jim.

"Je li moguće da sad tu stojiš i guglaš 'što učiniti u slučaju talačke krize'?"

"Pa, možda imaš pravo."“

Njima je ovo bila prva talačka kriza pa su bili malo pogubljeni. Nazvali su ekipu iz Stockholma, ali ni oni nisu imali baš ljudi na bacanje, ipak je dan uoči nove godine, pa su poslali jednog lika. Koji nikad nije stigao jer je zapeo u gužvi. Tako je cijela talačka kriza pala na leđa Jima i Jacka.

Jack je tu krizu vidio kao odličnu priliku da se dokaže i da pokaže kako je dobar policajac. Nakon što su pronašli krv u stanu, htio je pronaći pljačkaša, ali ne samo da ga uhiti, već i da ga spasi.

Jako mi se svidjelo u ovoj knjizi koliko su likovi povezani. Bilo je lagano za pratiti tijek radnje i povezanost jer je Backman to odlično pripovijedao. Svaki lik imao je svoj razlog postojanja. Bilo je baš odlično kako je bilo nekoliko priča, kako su svi likovi bili bitni, ali i ti likovi iz drugih priča, bili su bitni za "glavnu" priču.

Što je zapravo "glavna" priča ove knjige? Je li to priča o pljačkašu i njegovom razlogu pljačke, je li to priča o mostu i likovima koji su se samo našli ili je svaka ova posebna priča zapravo dio jedne velike priče koja bi nam trebala promijeniti živote? Mislim da je svaka priča jednako bitna i da je ova glavna priča zapravo cijela knjiga.

Posebno su mi se svidjele emocije u ovoj knjizi. Toliko smijeha, toliko humora. Ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko smijala uz knjigu, ali nije samo smijeh prisutan. Bilo je i tužnih dijelova koji nas stvarno mogu izgraditi kao osobu. 

„Najteže vezano uz smrt je ta gramatika, glagolsko vrijeme, i to što se ona neće naljutiti kad vidi da su kupili novi kauč, a nju nisu pitali. Jednostavno neće. Ona ne dolazi kući. Ona je bila.“

Kako smo bili upućeni u sve priče svakog lika, povezala sam se s njima. Nakon pola knjige već sam osjećala sreću s njima, već sam osjećala tugu s njima, a najteže mi je pao kraj. Već sam se povezala s likovima i stvarno me dirnulo što sam došla do kraja knjige. Svaki lik je dobio kraj koji mu je bio potreban, a ja sam bila oduševljena s tim. Stvarno sam bila i sretna i tužna pa je pala i koja suza. Imala sam osjećaj kao da sam se stvarno povezala s njima i nekako došla sam do kraja priče i nisam imala više mogućnosti družiti se s njima. 

Mislim da mi je ovo jedna od najdražih knjiga. Nisam čitala ništa drugo od Backmana pa ne mogu usporediti s tim knjigama, ali je stvarno nešto posebno. Imam osjećaj da ću ovu knjigu pročitati još nekoliko puta, možda ću je čak opet pročitati ove godine. Stvarno mi je iznimno drago što sam si bilježila citate i najdraže dijelove kojima se mogu vraćati bilo kada. 

Zaboravila sam nešto spomenuti. Svidjelo mi se koliko je zapleta bilo. Kako smo dolazili do nekih istina, do nekih zaključaka, kako su se stvari polako razrješavale. Oduševilo me što su raspleti tih zapleta bili presmiješni, jako zabavni i neočekivani. Mislim da ništa od ovoga nisam očekivala i to mi se baš svidjelo.

Ova knjiga je jako posebna. Sada znam zašto je Backman toliko popularan, jasno mi je zašto ljudi vole njegove knjige. Ova je knjiga predivna i jako mi je drago što sam ju pročitala. Ima toliko dijelova koji su odlični, ima toliko elemenata koji ju čine odličnom. Ako tražite knjigu koja će vas nasmijati, ako ste tužni, ma zapravo što god vam treba, kako god da jeste, pročitajte ovu knjigu. Vjerujem da Backman ima poseban stil pisanja, ali mislim da je taj stil jako lagan za zavoljeti.