Recenzija
Izdavač: Mozaik
Pariška muza vodi nas u Pariz 1936. godine i donosi priču inspiriranu stvarnim odnosom umjetnice Dore Maar i Pabla Picassa. Dora je talentirana fotografkinja, slikarica i pjesnikinja koja ulazi u strastvenu, ali izrazito destruktivnu vezu s jednim od najpoznatijih umjetnika 20. stoljeća. U pozadini njihova odnosa odvijaju se Španjolski građanski rat i stvaranje Guernice, čiji je nastanak Dora doista dokumentirala svojim fotografijama. Roman tako spaja fikciju sa stvarnim povijesnim osobama i događajima, prikazujući umjetnost, ljubav, nevjeru i manipulaciju u Parizu pred početak Drugog svjetskog rata.
Moram priznati da mi je knjiga bila prilično dosadna. Sama radnja i ideja zapravo su mi zanimljive, ali stil pisanja mi jednostavno nije odgovarao i zbog njega mi se čitanje poprilično odužilo. Uz to, odnos Dore i Picassa izrazito je toksičan, prepun manipulacije i emocionalnog povređivanja, pa mi ni ljubavni dio priče nije bio nešto u čemu sam mogla uživati. Najzanimljiviji dio cijele knjige bila mi je upravo činjenica da je inspirirana poviješću i stvarnim ljudima – zbog toga sam imala želju dodatno istraživati što se zaista dogodilo.
Ako voliš povijesne romane inspirirane stvarnim osobama, umjetnost i Pariz tridesetih godina, Pariška muza mogla bi ti ponuditi puno više nego meni. Posebno je zanimljiva zbog Dore Maar, žene koju povijest često pamti prvenstveno kao Picassovu muzu, iako je i sama bila umjetnica. Meni osobno nije sjela, ali spoj stvarnih događaja i fikcije definitivno je ono zbog čega ovoj knjizi vrijedi dati priliku.
Primjedbe
Objavi komentar