Preskoči na glavni sadržaj

U žilama utopljenika, Kalie Cassidy

 Recenzija


Izdavač: Puls čitaj

Mračna, hladna i očaravajuća poput mora koje skriva više nego što pokazuje, U žilama utopljenika donosi priču o sireni koja se skriva od kraljevstva odlučnog uništiti sve poput nje. Imogen je prisiljena sklopiti krvnu vezu s moćnim vladarom, ulazeći u svijet intriga, mitologije i opasnih igara moći. Dok granica između čudovišta i žrtve postaje sve mutnija, jasno je da preživljavanje ponekad zahtijeva da postaneš ono čega se najviše bojiš.

Moram priznati da mi je početak knjige bio poprilično spor i čak pomalo dosadnjikav. Teško sam se natjerala da nastavim čitati, ali kako je radnja odmicala, knjiga me sve više uvlačila u svoj mračni svijet. Likovi su postajali složeniji, odnosi napetiji, a atmosfera gušća i intrigantnija. Pred kraj sam doslovno gutala stranice i ostala s osjećajem da mi nedostaje još barem jedno poglavlje.

Ako voliš fantasy s mračnim tonom, mitološke elemente, krvne zavjete i napetu dinamiku među likovima, U žilama utopljenika mogla bi te ugodno iznenaditi. Iako traži malo strpljenja na početku, nagrada dolazi kasnije – u obliku priče koja ostaje u mislima i dugo nakon zatvaranja korica.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Preko puta, Carly Cesaire

 Recenzija Izdavač: Prof&Graf Mila dolazi iz Bjelovara u Zagreb kako bi započela novo poglavlje života – završiti fakultet, upoznati studentski život i možda pronaći svoje mjesto u svijetu. Njezin brat joj uspijeva srediti stan točno preko puta svog, koji dijeli s trojicom cimera. Novi grad, nove cimerice i potpuno drugačiji život donose joj uzbuđenje, ali i nesigurnost. Među bratovim cimerima je i Eugen – tajanstven, zatvoren mladić s pogledom boje čokolade koji na prvi pogled djeluje nedodirljivo. No iza njegovih zidova skriva se prošlost koja ga i dalje progoni. Kako se Mila i Eugen sve više približavaju, njihove emocije postaju sve jače, ali i opasnije jer prošlost ne prestaje kucati na vrata. Moram priznati da mi je knjiga bila poprilično dugačka. Inače nemam problem s romanima koji imaju puno stranica, ali ovdje sam imala osjećaj da ima previše sporedne radnje koja samo dodatno otežava čitanje. Sama osnovna priča mi je zapravo bila zanimljiva – dinamika između Mile i Eug...

Medvedgrad, Fredrik Backman

Recenzija Izdavač: Fokus na hit  Znate li onaj osjećaj kad vam treba neka knjiga da vas utješi? Ili kad vam treba dobra knjiga da se isplačete i obnovite dušu? Ili kad vam treba jaka knjiga s poukom koja će vam promijeniti život?  Sve to možete pronaći u ovoj knjizi. Možda ne toliko utjehe, ali sve drugo odličan je razlog za čitanje baš ove knjige.  "ISTINA je u malim sredinama uglavnom nepoželjna. A Medvedgrad je mala sredina, gradić koji je izgubio na svim poljima. Ostao mu je samo hokej. IMA juniorsku ekipu koja je na korak do naslova državnog prvaka, što je za Medvedgrad pitanje opstanka. Ako pobijede, ostatak zemlje sjetit će se tog gradića s ruba šume, doći će sponzori i veliki igrači. Juniori se s tim pritiskom nose kako znaju. Kad jedan od njih počini zločin, zajednica reagira očekivano. CIJENU na kraju ipak netko mora platiti. Je li grad u ime hokeja i višeg cilja u stanju okrenuti glavu od pravde? I mogu li oni društvu ‘važniji’ nekažnjeno raditi što ih je volja...