Recenzija
Izdavač: Mozaik
Sebastian Fitzek ponovno dokazuje da je majstor psiholoških trilera. U ovoj napetoj priči upoznajemo Julesa Tannberga, volontera na telefonskoj liniji za žene koje se noću vraćaju kući. Njegov je zadatak pružiti osjećaj sigurnosti – sve dok jedne noći ne primi poziv koji će promijeniti sve. Na drugom kraju linije je Klara, žena koja vjeruje da joj prijeti muškarac iz prošlosti. Na zidu njezine sobe stoji ispisan datum – datum njezine smrti – a vrijeme do njega neumoljivo otkucava.
Ono što Fitzek radi najbolje je upravo ovo – stvara atmosferu potpune neizvjesnosti. Knjiga je užasno bolesna, a baš to ju čini briljantnom. Dok sam čitala, nisam znala kome vjerovati, a kome ne, i svaka nova stranica uvlačila me dublje u priču. Toliko je majstorski napisana da sam i nakon što sam zaklopila knjigu ostala šokirana, prebirući po svemu što sam upravo pročitala. Bez sumnje – ovo je najbolji triler koji sam pročitala ove godine.
Ako volite psihološke trilere koji vas drže budnima do jutra i koji vam ne daju mira ni kad završite s čitanjem, „Nećeš stići kući“ je knjiga koju ne smijete propustiti. Fitzek je i ovoga puta pomaknuo granice, a rezultat je roman koji će vas istovremeno fascinirati i jezivo progoniti još dugo nakon čitanja.
Primjedbe
Objavi komentar