Recenzija
Izdavač: Mozaik
Mislim da je ovo najbolji triler koji sam pročitala ove godine.
“Guido Tramnitz već je priznao dva stravična ubojstva djece i berlinsku policiju odveo do unakaženih tijela. Iako su svi uvjereni da na duši ima i šestogodišnjeg Maxa koji je prije godinu dana netragom nestao, Tramnitz, sada u psihijatrijskoj ustanovi, odbija govoriti o tome. Bez pouzdanih dokaza i zatvorenikova priznanja, Maxovi roditelji nikada neće sa sigurnošću znati što se dogodilo njihovu sinu.
Uz pomoć šogora policajca, Maxov otac Till Berkhoff odlučuje se na potez očajnika: ubacit će se u kliniku u koju je smješten Tramnitz kao lažni pacijent, oboružan medicinskom dokumentacijom drugoga čovjeka. Tamo će se približiti ubojici i prisiliti ga na priznanje. Jer ništa nije gore od neizvjesnosti. Ili Till barem tako misli…”
Moram priznati da nisam pročitala baš puno trilera ove godine, nekako čitala sam samo ljubiće i skroz sam se na to fokusirala. Ali zbog ove knjige žalim što nisam dala malo bolju priliku trilerima.
Radnja je jako neočekivana. Toliko toga se dogodilo da u jednom trenutku više nisam znala što se događa. Zapleti su bili odlični, ali rasplitanje radnje je bilo još bolje.
Na neki način mogli smo ući u um jednog ubojice, mogli smo ući u um jednog bolesnika, ali na kraju, svakako smo ušli u um jednog zatvorenika.
Kraj me jako iznenadio i uopće nisam to očekivala. Mislim da mi je baš zbog toga knjiga toliko dobra. Tek kad dođete na kraju, shvatite cijelu knjigu.
Knjiga je bila malo previše bolesna za moj ukus, ali te bolesne dijelove sam malo preskočila. Moj želudac to ne može podnijeti pa je ovo bilo najlakše za uraditi.
Ako volite trilere, posebno one koji će vas oboriti s nogu, onda je ovo triler za vas.
Primjedbe
Objavi komentar