Recenzija
Izdavač: Mozaik
Mislim da već i ptice na grani znaju koliko volim knjige Julie Quinn i jako mi je drago što se ova knjiga pridružila toj ljubavi.
“Kad je Charles Wycombe, naočiti i nepopravljivi grof od Billingtona, pao sa stabla i sletio pred Ellie Lyndon, ni on ni ona nisu mogli ni sanjati da će takav neobičan susret dovesti do braka. No, Charles mora pronaći nevjestu prije svog tridesetog rođendana, inače će izgubiti svoje bogatstvo. A Ellie mora pronaći muža, jer u protivnom će joj ga izabrati mrska zaručnica njezina oca.
Iako joj je mrska pomisao da se udala za neznanca (k tomu i pravog nevaljalca!), Ellie otkriva da je Charlesovu šarmu teško odoljeti. Mladi se grof, pak, divi ženi koja se ne boji zauzeti za sebe i posjeduje brojne skrivene vještine. I dok se nižu nevolje i nesporazumi, ovaj neočekivani par otkriva da njihov brak možda i nije bio tako loša ideja te da bi se iz njega čak mogla roditi… ljubav.”
Knjiga je preslatka i romantična. Dobro, ima neke svoje mane ali mene je osvojila zbog jedne rečenice. Charles je pomislio kako ga Elliena kosa podsjeća na Sunce, odnosno na zalaz koji voli gledati i zbog toga sam ja bila oduševljena.
Jako mi je smetalo kako su se svi ponašali prema Ellie. Razumijem da se ona i Charles skoro pa nisu uopće ni poznavali, ali baš mi je jako smetalo što su ju svi smatrali nesposobnom. Znam kako je meni kad mi netko ne vjeruje i još me optužuje za nešto što nisam napravila.
Sve u svemu, knjiga mi se svidjela i nastavit ću obožavati sve knjige Julie Quinn.
Primjedbe
Objavi komentar