Preskoči na glavni sadržaj

Čitam te kao knjigu, Emily Henry

 Recenzija 


Izdavač: Puls

Obožavam. Obožavam sve oko ove knjige, likove, radnju, priču, mjesto radnje, ma jednostavno sve.

 Život Nore Stephens pravi je roman. Kao književna agentica, može se pohvaliti opsesivnim čitanjem rukopisa, ali sama teško da utjelovljuje modernu književnu heroinu iz maloga grada koja s muškarcem svojih snova uživa u zalasku sunca. Ona je osoba iz velikoga grada. Ne ona koja upozna zgodnog farmera. Ona druga, koju muškarac napušta radi šarmantne, skromne djevojke. Uštogljena, uvijek sređena, savršeno istrenirana. Jedine osobe koje je doživljavaju kao heroinu njezini su klijenti, za koje je dostupna u svako doba dana i noći, i njezina voljena sestra Libby. Upravo će na Libbynu zamolbu Nora provesti kolovoz u malom mjestu Sunshine Falls u Sjevernoj Karolini. Trudna Libby očajnički se nada kako će to mjestašce transformirati njenu karijerom obuzetu sestru, ali umjesto piknika na livadi i romantičnih sastanaka s atraktivnim lokalnim liječnikom, Nora neprestano nalijeće na Charlieja Lastru, književnog urednika kojeg poznaje još iz New Yorka. To bi i zvučalo slatko da nema činjenice kako su se u prošlosti Nora i Charlie već susreli i to, u najmanju ruku, nije dobro prošlo...”

Nora se našla u problemima. Sestra joj je trudna, ali ne izgleda baš sretno. Nora kakva je, želi joj pomoći i pristaje na sve što sestra traži od nje. I tako odlazi na odmor od mjesec dana.

Bilo mi je žao Nore. Stavila je sestru na prvo mjesto i sve što je radila, radila je za nju. Zbog svoje ambicije i loše sreće prekinula je s nekoliko dečkiju. Ali na kraju dana, sestra nije htjela njezinu financijsku pomoć i ispada da se Nora bezveze trudila.

Odnos između Nore i Charlieja mi je genijalan. Napokon smo dobili knjigu s neprijateljima koji se međusobno naljute, ali na dobar način. Iako se nisu svidjeli jedno drugome na prvu, svejedno ne čine nešto toliko loše jedno drugome, ne povrijeđuju se međusobno. Njihov odnos postepeno prerasta u sviđanje. Sve je odrađeno odlično. 

Navikli smo da kad se međusobno mrze, dolazi do toga da se slučajno (ili čak namjerno) povrijeđuju i njihov odnos umjesto da zahladi, oni se sve viši više sviđaju jedno drugome, što nema uvijek baš smisla. Zato je u ovoj knjizi sve odrađeno odlično jer sve ima smisla.

Iako su neke stvari bile predvidive, svejedno me knjiga uspjela iznenaditi. Da, bilo je logično, ali me iznenadilo kako je odrađeno.

Jako mi se svidjelo što knjiga ne prati samo njihovu romansu, nego baš upoznajemo Noru i njezin odnos s majkom i sestrom. Vidimo koliko joj je sestra bitna. Vidimo i kako je došlo do toga da je Nora takva kakva je, ledena kraljica koje se svi plaše, ali je jako uspješna. Kad sve to otkrijemo, možemo osjetiti suosjećanje prema Nori.

Emily ima izvanredan stil pisanja i stvarno jako volim sve njezine knjige. Možda mi je čak ovo najdraža do sada.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...