Preskoči na glavni sadržaj

Čovjek je zao, Julian Hannes

 Recenzija 


Izdavač: Poetika 

Teško je čitati o stvarnim zločinima. Teško je kad znaš da se tako nešto dogodilo za stvarno, da je netko imao toliko izopačen um da učini toliko lošega. Jednostavno izgubimo vjeru u ljude i njihovu dobrotu. 

"Jeste li spremni zaroniti u mračnu stranu ljudske psihe? – Zlo ne poznaje granice. Čuvajte se!

Trinaest uzbudljivih i napetih istinitih slučajeva koji će vam zagolicati živce. Jezivi progonitelji, bešćutni zločinci, nestala djeca, hladnokrvni psihopati, zagonetni suicidi… Trinaest stravičnih i istinitih kriminalističkih slučajeva daje uvid u mračne kutke ljudske psihe pokazujući kako posvuda u svijetu ima ljudi kojima ne treba vjerovati. Što to tjera ljude da pokažu svoju najmračniju stranu? Zašto netko postane zločincem? Može li doista svaki čovjek ubiti? I što takav zločin čini onima koji se silom prilika zateknu upleteni u njega?

U potrazi za odgovorima na ta pitanja autoru knjige Julianu Hannesu u pomoć priskače kriminalističko-obavještajni analitičar Mark T. Hofmann koji kao jedan od vodećih stručnjaka za profiliranje počinitelja zločina čitatelju daje uvid u znanstvenu analizu ponašanja, motiva i psihopatologiju zločinaca."

Nisu zločini bili toliko jezivi, ali su svejedno strašni baš zbog toga što su stvarni. Najgori mi je bilo s hotelom strave. Taj zločin je toliko gnjusan i odvratan. Bilo mi je jako teško čitati o tome. Općenito mi je teško čitati ili slušati o serijskim ubojicama. Žalosno mi je što nemaju taj osjećaj krivice, što su spremni oduzeti nekome život zbog zadovoljstva. A najmanje strašan zločin mi je bio onaj s bijegom iz zatvora. 

Nije mi se svidjelo što je većina zločina bila neriješena. Kao osoba koja traguje za odgovorima i rješenjima, bilo mi je teško kad nisam dobila zadovoljavajući kraj. Onda kad sam vidjela koliko je meni teško zbog toga, ne mogu ni zamisliti kako je tim obiteljima i inspektorima koji su radili na tim slučajevima. 

Knjiga je zanimljiva za čitanje i vjerujem da će se svidjeti svima onima koji vole čitati o istinitim slučajevima. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Nešto za Božić, Saša Jakšić

 Recenzija  Izdavač: Prof&Graf Mislim da već i ptice na granama znaju koliko volim kratke priče. Nekako imaju poseban čar. Ovo tu je zbirka priča i vjerujem da će vam se barem jedna od njih svidjeti. Svaka priča ima neku svoju dušu. Sve priče su odvojene i likovi nisu povezani. Ono što me najviše oduševilo kod ove knjige je što se jedan od likova zove Tena. Nisam navikla da viđam svoje ime. Znam za onu knjigu Tena, imali smo ju kao lektiru, ali nije mi baš sjela. Ali ovdje me baš ugodno iznenadilo. Ne mogu odabrati svoj favorit jer je tako s kratkim pričama. Nekako krenem čitati jednu i zaljubim sve u sve, pa mi ona postane favorit, pa krenem sa sljedećom pričom i opet se zaljubim u sve i onda mi ta knjiga postane favorit i tako u krug dok ne dođem do kraja knjige. Tako da ljubitelji ljubavnih knjiga i Božića, ovo je knjiga za vas. A ako vas još uvijek nisam osvojila, u zbirci ima čak jedna priča od Kate Cooks, što me posebno oduševilo.