Preskoči na glavni sadržaj

Toksična pozitivnost, Whitney Goodman

Recenzija 


Izdavač: Stilus 

Ponekad jednostavno ne znamo što da kažemo ljudima kad su loše. Kad ne znamo što ćemo, koristimo otrcane fraze koje, u većini slučajeva, ne pomažu osobi kojoj ih govorimo. Ali bolje je reći bilo što nego da šutimo. Ili ipak nije? 

"Svakodnevno smo izloženi pritisku da budemo pozitivni. Od motivacijskih izreka i knjiga koje promiču „samo dobre vibracije“ do beskonačnog niza privlačno dizajniranih afirmacija na društvenim mrežama i gurua samopomoći koji obećavaju da nas samo jedna pozitivna misao dijeli od sretnijeg i boljeg života, sa svih strana bombardirani smo porukama da je ključ sreće u zatiranju negativnosti gdje god se ona pojavila – u nama samima ili u drugima – i da ćemo teška životna iskustva i osjećaje izbjeći ako na sve „gledamo s vedrije strane“. Ali ako je pozitivnost doista rješenje za sve, zašto smo i dalje tako tjeskobni, depresivni i potišteni?"

Teško je ponekad utješiti nekoga. Teško je znati što reći nekome. Ali potrebno je to naučiti. 

Za početak, trebamo shvatiti što je toksična pozitivnost pa ću ja iskoristiti primjer iz knjige kako bih vam što bolje dočarala. 

Marko je izgubio posao. Kako je dobio otkaz, pod stresom je jer ne zna kako će si kupovati hranu, kako će platiti stan te se požalio prijatelju Ivanu. Ivan ga je tada htio utješiti pa mu je rekao: "Barem ćeš sada imati puno slobodnog vremena i moći ćeš naučiti nešto novo." To nije pomoglo Marku, ali nakon tog razgovora dobio je dojam da više ni ne smije biti tužan zbog otkaza. To mu je sve samo pogoršalo stanje. 

Iz primjera vidimo kako Ivan nije htio pogoršati Marku stanje, ali pogoršao ga je. Zato je bitno naučiti izbjegavati toksičnu pozitivnost. Nekad smo svi toksično pozitivni iako nam to nije bila namjera. Ali trebamo se naučiti nositi sa svojim problemima ali i s tuđim. Trebamo naučiti kako pomoći nekome kad mu je teško, a da ne bude toksično. 

Ponekad smo toksični i sami prema sebi. Ponavljamo si fraze za koje mislimo da će nam pomoći, a zapravo sami sebi pogoršavamo raspoloženje. 

Ova knjiga ima jako dobrih savjeta. Daje nam savjete kako da se ponašamo u nekim slučajevima, daje nam dobre fraze koje možemo koristiti kad želimo biti pozitivni, bez toksičnosti. 

Stvarno mislim da nam ova knjiga može pomoći. Ali ne samo da poboljšamo svoje vještine tješenja, nego nam može pomoći da shvatimo da nam ljudi ne žele zlo kad su toksično pozitivni, nego da nam žele pomoći, ali ne znaju kako. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Preko puta, Carly Cesaire

 Recenzija Izdavač: Prof&Graf Mila dolazi iz Bjelovara u Zagreb kako bi započela novo poglavlje života – završiti fakultet, upoznati studentski život i možda pronaći svoje mjesto u svijetu. Njezin brat joj uspijeva srediti stan točno preko puta svog, koji dijeli s trojicom cimera. Novi grad, nove cimerice i potpuno drugačiji život donose joj uzbuđenje, ali i nesigurnost. Među bratovim cimerima je i Eugen – tajanstven, zatvoren mladić s pogledom boje čokolade koji na prvi pogled djeluje nedodirljivo. No iza njegovih zidova skriva se prošlost koja ga i dalje progoni. Kako se Mila i Eugen sve više približavaju, njihove emocije postaju sve jače, ali i opasnije jer prošlost ne prestaje kucati na vrata. Moram priznati da mi je knjiga bila poprilično dugačka. Inače nemam problem s romanima koji imaju puno stranica, ali ovdje sam imala osjećaj da ima previše sporedne radnje koja samo dodatno otežava čitanje. Sama osnovna priča mi je zapravo bila zanimljiva – dinamika između Mile i Eug...

Junaci, Stephen Fry

RECENZIJA Izdavač:  Mitopeja Junaci je drugi nastavak serijala Mythos. Ovo je roman o grčkoj mitologiji Stephena Fryja.   Kratki sadržaj: Ovo je roman o grčkim junacima koji dolaze nakon vremena bogova. Stephen  nam  je na svoj jedinstven način približio neke najpoznatije junake grčke mitologije i opisao nam njihove prepreke i dogodovštine. Svaki od junaka morao je proći kroz razne kušnje i zadatke kako bi zapravo postao junak. U ovoj knjizi upoznajemo Perzeja, Herakla, Belerofonta, Orfeja, Jazona, Atalantu(junakinju), Edipa te Tezeja. Iako vidimo poveznice između nekih junaka, svaki od njih ima svoju priču koja je jedva čekala biti nam ispričana. Ovo je jedan od onih romana koji vas privuku izgledom. Možda je to do mitopejinog izdanja, ali znam da me izgled svakako privukao, koliko god to površno zvučalo. Ali svi mi znamo, čim nam nešto izgleda lijepo, odmah mislimo da je super. I tako su me junaci privukli izgledom. Ali onda sam počela čitati. Naravno imala sam vel...