Preskoči na glavni sadržaj

Toksična pozitivnost, Whitney Goodman

Recenzija 


Izdavač: Stilus 

Ponekad jednostavno ne znamo što da kažemo ljudima kad su loše. Kad ne znamo što ćemo, koristimo otrcane fraze koje, u većini slučajeva, ne pomažu osobi kojoj ih govorimo. Ali bolje je reći bilo što nego da šutimo. Ili ipak nije? 

"Svakodnevno smo izloženi pritisku da budemo pozitivni. Od motivacijskih izreka i knjiga koje promiču „samo dobre vibracije“ do beskonačnog niza privlačno dizajniranih afirmacija na društvenim mrežama i gurua samopomoći koji obećavaju da nas samo jedna pozitivna misao dijeli od sretnijeg i boljeg života, sa svih strana bombardirani smo porukama da je ključ sreće u zatiranju negativnosti gdje god se ona pojavila – u nama samima ili u drugima – i da ćemo teška životna iskustva i osjećaje izbjeći ako na sve „gledamo s vedrije strane“. Ali ako je pozitivnost doista rješenje za sve, zašto smo i dalje tako tjeskobni, depresivni i potišteni?"

Teško je ponekad utješiti nekoga. Teško je znati što reći nekome. Ali potrebno je to naučiti. 

Za početak, trebamo shvatiti što je toksična pozitivnost pa ću ja iskoristiti primjer iz knjige kako bih vam što bolje dočarala. 

Marko je izgubio posao. Kako je dobio otkaz, pod stresom je jer ne zna kako će si kupovati hranu, kako će platiti stan te se požalio prijatelju Ivanu. Ivan ga je tada htio utješiti pa mu je rekao: "Barem ćeš sada imati puno slobodnog vremena i moći ćeš naučiti nešto novo." To nije pomoglo Marku, ali nakon tog razgovora dobio je dojam da više ni ne smije biti tužan zbog otkaza. To mu je sve samo pogoršalo stanje. 

Iz primjera vidimo kako Ivan nije htio pogoršati Marku stanje, ali pogoršao ga je. Zato je bitno naučiti izbjegavati toksičnu pozitivnost. Nekad smo svi toksično pozitivni iako nam to nije bila namjera. Ali trebamo se naučiti nositi sa svojim problemima ali i s tuđim. Trebamo naučiti kako pomoći nekome kad mu je teško, a da ne bude toksično. 

Ponekad smo toksični i sami prema sebi. Ponavljamo si fraze za koje mislimo da će nam pomoći, a zapravo sami sebi pogoršavamo raspoloženje. 

Ova knjiga ima jako dobrih savjeta. Daje nam savjete kako da se ponašamo u nekim slučajevima, daje nam dobre fraze koje možemo koristiti kad želimo biti pozitivni, bez toksičnosti. 

Stvarno mislim da nam ova knjiga može pomoći. Ali ne samo da poboljšamo svoje vještine tješenja, nego nam može pomoći da shvatimo da nam ljudi ne žele zlo kad su toksično pozitivni, nego da nam žele pomoći, ali ne znaju kako. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ti me ne razumiješ, dr. Tara Porter

 Recenzija  Izdavač: Stilus  Ovo je jedan ženski vodič. Znam, mi žene smo često privilegirane kad se tiče knjiga. Dobili smo i knjigu Žene koje  previše osjećaju, ali teško da ćete naći knjigu Muškarci koji previše osjećaju. Zato smo mi djevojke u puno boljoj poziciji i nas je puno lakše za razumjeti jer dajemo svima priliku da pročitaju o tome. “ Nikada prije djevojke i mlade žene nisu imale toliko slobode i izbora kao danas. Ali nikada prije nisu bile ni suočene s toliko zahtjeva i očekivanja – bilo da si ih nameću one same ili da to čini njihova okolina. Neke stvari za djevojke i mlade žene kreću se u dobrom smjeru, ali neke druge krenule su po zlu. Problemi s mentalnim zdravljem među tinejdžericama i mladim ženama u strašnoj su uzlaznoj putanji: samoozljeđivanje među djevojkama u dobi od 16 do 24 godine skočilo je sa 6 posto u 2000. godini na današnjih oko 20 posto. Na koji se način današnje tinejdžerice i djevojke mogu nositi s ovim životnim razdobljem? Postoji li uopće jednoznača

Taoci, Clare Mackintosh

 Recenzija  Izdavač: Mozaik  Nekad smo tako sigurni u svoje postupke. Uvjereni smo kako mi ne bismo nešto napravili, uvjereni smo kako je netko postupio krivo, a onda se mi nađemo u takvoj situaciji i postupimo baš onako kako smo rekli da nećemo.  "Mina se pokušava usredotočiti na svoj posao domaćice leta na prvom izravnom letu od Londona do Sydneyja. No, poteškoće s kojima se susreće pri podizanju svoje petogodišnje kćeri i pukotine koje se počinju nazirati u njezinu braku dodatno joj otežavaju zadatak. Ali tek što se zrakoplov vine u zrak, Mina dobiva jezivu poruku od anonimnog putnika koji neće dopustiti da stignu na svoje odredište u jednom komadu. Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri. Tko god napisao poruku predobro zna za što je spremna žrtvovati cijeli svijet i kako je natjerati na suradnju. Kad započnu ubojstva putnika, Mina mora odlučiti koga spasiti. Stotine putnika ili živote svoje kćeri i muža zatočenih u vlastitu domu? Dvadeset je sati do Sydneyja. Štošta s

Znam tajnu, Tess Gerritsen

Recenzija  Izdavač: Mozaik  Ovo nije neki klasični triler gdje ćete odmah shvatiti tko je ubojica. Ni po čemu nije običan. Ovo je triler kakav još niste čitali, ali ga ne smijete propustiti.  "S ovakvim se mjestom zločina detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles još nisu susrele. Producentica nezavisnih filmova strave pronađena je na krevetu u gotovo spokojnu položaju. Čovjek bi pomislio da je tek usnula… da nije očnih jabučica u njezinoj šaci. Sljedeće je ubojstvo počinjeno na jednako groteskan način. Mlad muškarac pronađen je s trima strijelama precizno zabodenim u srce. Poveznice između slučajeva upućuju Jane i Mauru na serijskog ubojicu čija su fiksacija brutalno ubijeni sveci. Njegova sljedeća i posljednja žrtva mlada je žena koja zna što joj se sprema. Ona je jedina koja može pomoći Jane i Mauri uhvatiti zločinca. Ako ikad odluči otkriti tajnu koju jedino ona i ubojica znaju…" Moram vam reći da je ova knjiga 12. dio nekog serijala. Dobro, ne bilo koj