Preskoči na glavni sadržaj

Toksična pozitivnost, Whitney Goodman

Recenzija 


Izdavač: Stilus 

Ponekad jednostavno ne znamo što da kažemo ljudima kad su loše. Kad ne znamo što ćemo, koristimo otrcane fraze koje, u većini slučajeva, ne pomažu osobi kojoj ih govorimo. Ali bolje je reći bilo što nego da šutimo. Ili ipak nije? 

"Svakodnevno smo izloženi pritisku da budemo pozitivni. Od motivacijskih izreka i knjiga koje promiču „samo dobre vibracije“ do beskonačnog niza privlačno dizajniranih afirmacija na društvenim mrežama i gurua samopomoći koji obećavaju da nas samo jedna pozitivna misao dijeli od sretnijeg i boljeg života, sa svih strana bombardirani smo porukama da je ključ sreće u zatiranju negativnosti gdje god se ona pojavila – u nama samima ili u drugima – i da ćemo teška životna iskustva i osjećaje izbjeći ako na sve „gledamo s vedrije strane“. Ali ako je pozitivnost doista rješenje za sve, zašto smo i dalje tako tjeskobni, depresivni i potišteni?"

Teško je ponekad utješiti nekoga. Teško je znati što reći nekome. Ali potrebno je to naučiti. 

Za početak, trebamo shvatiti što je toksična pozitivnost pa ću ja iskoristiti primjer iz knjige kako bih vam što bolje dočarala. 

Marko je izgubio posao. Kako je dobio otkaz, pod stresom je jer ne zna kako će si kupovati hranu, kako će platiti stan te se požalio prijatelju Ivanu. Ivan ga je tada htio utješiti pa mu je rekao: "Barem ćeš sada imati puno slobodnog vremena i moći ćeš naučiti nešto novo." To nije pomoglo Marku, ali nakon tog razgovora dobio je dojam da više ni ne smije biti tužan zbog otkaza. To mu je sve samo pogoršalo stanje. 

Iz primjera vidimo kako Ivan nije htio pogoršati Marku stanje, ali pogoršao ga je. Zato je bitno naučiti izbjegavati toksičnu pozitivnost. Nekad smo svi toksično pozitivni iako nam to nije bila namjera. Ali trebamo se naučiti nositi sa svojim problemima ali i s tuđim. Trebamo naučiti kako pomoći nekome kad mu je teško, a da ne bude toksično. 

Ponekad smo toksični i sami prema sebi. Ponavljamo si fraze za koje mislimo da će nam pomoći, a zapravo sami sebi pogoršavamo raspoloženje. 

Ova knjiga ima jako dobrih savjeta. Daje nam savjete kako da se ponašamo u nekim slučajevima, daje nam dobre fraze koje možemo koristiti kad želimo biti pozitivni, bez toksičnosti. 

Stvarno mislim da nam ova knjiga može pomoći. Ali ne samo da poboljšamo svoje vještine tješenja, nego nam može pomoći da shvatimo da nam ljudi ne žele zlo kad su toksično pozitivni, nego da nam žele pomoći, ali ne znaju kako. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Nešto za Božić, Saša Jakšić

 Recenzija  Izdavač: Prof&Graf Mislim da već i ptice na granama znaju koliko volim kratke priče. Nekako imaju poseban čar. Ovo tu je zbirka priča i vjerujem da će vam se barem jedna od njih svidjeti. Svaka priča ima neku svoju dušu. Sve priče su odvojene i likovi nisu povezani. Ono što me najviše oduševilo kod ove knjige je što se jedan od likova zove Tena. Nisam navikla da viđam svoje ime. Znam za onu knjigu Tena, imali smo ju kao lektiru, ali nije mi baš sjela. Ali ovdje me baš ugodno iznenadilo. Ne mogu odabrati svoj favorit jer je tako s kratkim pričama. Nekako krenem čitati jednu i zaljubim sve u sve, pa mi ona postane favorit, pa krenem sa sljedećom pričom i opet se zaljubim u sve i onda mi ta knjiga postane favorit i tako u krug dok ne dođem do kraja knjige. Tako da ljubitelji ljubavnih knjiga i Božića, ovo je knjiga za vas. A ako vas još uvijek nisam osvojila, u zbirci ima čak jedna priča od Kate Cooks, što me posebno oduševilo.