Preskoči na glavni sadržaj

Toksična pozitivnost, Whitney Goodman

Recenzija 


Izdavač: Stilus 

Ponekad jednostavno ne znamo što da kažemo ljudima kad su loše. Kad ne znamo što ćemo, koristimo otrcane fraze koje, u većini slučajeva, ne pomažu osobi kojoj ih govorimo. Ali bolje je reći bilo što nego da šutimo. Ili ipak nije? 

"Svakodnevno smo izloženi pritisku da budemo pozitivni. Od motivacijskih izreka i knjiga koje promiču „samo dobre vibracije“ do beskonačnog niza privlačno dizajniranih afirmacija na društvenim mrežama i gurua samopomoći koji obećavaju da nas samo jedna pozitivna misao dijeli od sretnijeg i boljeg života, sa svih strana bombardirani smo porukama da je ključ sreće u zatiranju negativnosti gdje god se ona pojavila – u nama samima ili u drugima – i da ćemo teška životna iskustva i osjećaje izbjeći ako na sve „gledamo s vedrije strane“. Ali ako je pozitivnost doista rješenje za sve, zašto smo i dalje tako tjeskobni, depresivni i potišteni?"

Teško je ponekad utješiti nekoga. Teško je znati što reći nekome. Ali potrebno je to naučiti. 

Za početak, trebamo shvatiti što je toksična pozitivnost pa ću ja iskoristiti primjer iz knjige kako bih vam što bolje dočarala. 

Marko je izgubio posao. Kako je dobio otkaz, pod stresom je jer ne zna kako će si kupovati hranu, kako će platiti stan te se požalio prijatelju Ivanu. Ivan ga je tada htio utješiti pa mu je rekao: "Barem ćeš sada imati puno slobodnog vremena i moći ćeš naučiti nešto novo." To nije pomoglo Marku, ali nakon tog razgovora dobio je dojam da više ni ne smije biti tužan zbog otkaza. To mu je sve samo pogoršalo stanje. 

Iz primjera vidimo kako Ivan nije htio pogoršati Marku stanje, ali pogoršao ga je. Zato je bitno naučiti izbjegavati toksičnu pozitivnost. Nekad smo svi toksično pozitivni iako nam to nije bila namjera. Ali trebamo se naučiti nositi sa svojim problemima ali i s tuđim. Trebamo naučiti kako pomoći nekome kad mu je teško, a da ne bude toksično. 

Ponekad smo toksični i sami prema sebi. Ponavljamo si fraze za koje mislimo da će nam pomoći, a zapravo sami sebi pogoršavamo raspoloženje. 

Ova knjiga ima jako dobrih savjeta. Daje nam savjete kako da se ponašamo u nekim slučajevima, daje nam dobre fraze koje možemo koristiti kad želimo biti pozitivni, bez toksičnosti. 

Stvarno mislim da nam ova knjiga može pomoći. Ali ne samo da poboljšamo svoje vještine tješenja, nego nam može pomoći da shvatimo da nam ljudi ne žele zlo kad su toksično pozitivni, nego da nam žele pomoći, ali ne znaju kako. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...