Preskoči na glavni sadržaj

Mala čajana u Tokiju, Julie Caplin

Recenzija 


Izdavač: Koncept 

Ovo je jedna jako slatka knjiga za dane kad vam je teško, kad vam treba odmora, ali je i za dane kad se sretni i samo vam se uživa. Zapravo, ova je knjiga za sve dane i za sve vrste osjećaja. 

"Fiona, putopisna blogerica, oduvijek je sanjala o tome da posjeti Tokio. Sve otkada je dobila priliku da ga posjeti, s plaćenim svim troškovima, čini joj se da živi u snu. 

Stigavši u Tokio, Fiona vrlo brzo shvaća da je osvojena sjajem i blještavilom grada ispunjenog golemim neboderima, prepunim ulicama i tihim restoranima iz kojih se širi opojni miris miso-juhe. San traje sve do trenutka kada sretne zaboravljenu ljubav koja ju je ostavila slomljenog srca prije deset godina, fotografom Gabeom kojega je, kako se Fioni čini, 10 godina učinilo još privlačnijim. "

Jako volim ovakve vrste knjiga. Nisu predugačke, poglavlja su relativno kratka, a ljubavna romansa između glavnih likova je slatka, ali i pomalo nespretna u nekim trenucima. 

Fiona mi je bila baš odličan lik. U nekim situacijama mogla sam se povezati s njom i tako sam puno bolje doživjela knjigu. Bila je pomalo smotana, a opet znala se izboriti za sebe ako je nešto baš jako htjela. Snalažljiva je, ali i osjetljiva. Baš mi je bilo zanimljivo čitati o tome kako se gubi po Tokiju, a opet uspjeva pronaći pravi put. To mi je dalo nadu da nisam potpuni promašaj i da čak iako sam tako smotana, ne trebam se toliko užasavati svega. 

Gabe mi je bio naporan. Ali on je jedan od onih likova koji su na početku zatvoreni i naporni svima oko sebe jer su imali težak život ili jer im se dogodilo nešto loše, a onda se tijekom knjige promijene jer su upoznali pravu osobu i osobu za koju se isplati promijeniti. Malo me živciralo što je skoro imao ljubavnicu, odnosno što je on skoro bio ljubavnik svojoj bivšoj curi koja ga je ostavila na jadan način. Ako na sve to gledamo na način da njih dvoje provode vrijeme zajedno, on je uvijek tu kad njoj treba, ako će staviti sve iza nje i nju na prvo mjesto, onda joj je bio ljubavnik jer su ipak sve to jaki osjećaji, ali ako gledamo da trebaju spavati zajedno da bi bili ljubavnici, onda joj nije bio ljubavnik. Svakako, ja to gledam više na emotivnoj razini i bili su previše bliski. 

A sad, Fiona i Gabe zajedno. Sviđa mi se što su njih dvoje grumpy i sunshine par. On je sav nikakav, neraspoložen, otresit, a ona je toliko sretna i zadovoljna što je dobila priliku života. 

Ono što se dogodilo između njih, iako se to sazna tek tijekom knjige, ja to moram prokomentirati. Gabe je Fioni bio zamjenski profesor ili tako nešto dok je ona bila srednja škola i kad je kao srednjoškolka išla na predavanja na faks. Iako u knjizi piše da ima 18 godina, svejedno mi je bilo grozno što je Gabe njoj davao razne znakove i što joj je na predavanjima pokazivao naklonost. Iako je ponekad zabavno čitati o razvijanju osjećaja između profesora i studentice, ipak su u pitanju studentice koje idu na fakultet, pa je nekako društveno prihvatljivije. To mi je jedina zamjerka i to mi nije bilo baš toliko slatko, ali ostatak knjige mi je odličan.

Knjiga se jako brzo čita. Ja sam ju dobila na poklon i u tom istom danu sam ju i pročitala. Radnja se odvija dosta brzo i jako je dinamična knjiga. Stalno se nešto događa i neće vam biti dosadno tijekom čitanja. 

Svi ljubitelji ljubavnih knjiga, ova je knjiga za vas. Osim što ćete uživati u romantici, još ćete otputovati i u Tokio. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Preko puta, Carly Cesaire

 Recenzija Izdavač: Prof&Graf Mila dolazi iz Bjelovara u Zagreb kako bi započela novo poglavlje života – završiti fakultet, upoznati studentski život i možda pronaći svoje mjesto u svijetu. Njezin brat joj uspijeva srediti stan točno preko puta svog, koji dijeli s trojicom cimera. Novi grad, nove cimerice i potpuno drugačiji život donose joj uzbuđenje, ali i nesigurnost. Među bratovim cimerima je i Eugen – tajanstven, zatvoren mladić s pogledom boje čokolade koji na prvi pogled djeluje nedodirljivo. No iza njegovih zidova skriva se prošlost koja ga i dalje progoni. Kako se Mila i Eugen sve više približavaju, njihove emocije postaju sve jače, ali i opasnije jer prošlost ne prestaje kucati na vrata. Moram priznati da mi je knjiga bila poprilično dugačka. Inače nemam problem s romanima koji imaju puno stranica, ali ovdje sam imala osjećaj da ima previše sporedne radnje koja samo dodatno otežava čitanje. Sama osnovna priča mi je zapravo bila zanimljiva – dinamika između Mile i Eug...

Medvedgrad, Fredrik Backman

Recenzija Izdavač: Fokus na hit  Znate li onaj osjećaj kad vam treba neka knjiga da vas utješi? Ili kad vam treba dobra knjiga da se isplačete i obnovite dušu? Ili kad vam treba jaka knjiga s poukom koja će vam promijeniti život?  Sve to možete pronaći u ovoj knjizi. Možda ne toliko utjehe, ali sve drugo odličan je razlog za čitanje baš ove knjige.  "ISTINA je u malim sredinama uglavnom nepoželjna. A Medvedgrad je mala sredina, gradić koji je izgubio na svim poljima. Ostao mu je samo hokej. IMA juniorsku ekipu koja je na korak do naslova državnog prvaka, što je za Medvedgrad pitanje opstanka. Ako pobijede, ostatak zemlje sjetit će se tog gradića s ruba šume, doći će sponzori i veliki igrači. Juniori se s tim pritiskom nose kako znaju. Kad jedan od njih počini zločin, zajednica reagira očekivano. CIJENU na kraju ipak netko mora platiti. Je li grad u ime hokeja i višeg cilja u stanju okrenuti glavu od pravde? I mogu li oni društvu ‘važniji’ nekažnjeno raditi što ih je volja...