Preskoči na glavni sadržaj

Ponoćni klub, Christopher Pike

Recenzija


Izdavač: Fokus na hit 

Nisam bila sigurna koliko će mi se svidjeti ova knjiga jer sam negdje vidjela riječ horor povezan uz nju, ali drago mi je, stvarno jako drago što me to nije spriječilo da ju pročitam. Zapravo, kad razmislim, zbog emocija koje sam osjetila i zbog tuge koju sam morala preživjeti, možda ipak nisam sigurna koliko mi je drago. 

Šalim se. Volim emotivne knjige. Volim kad me knjiga dirne u dušu i učini da isplačem more suza dok ju čitam. Tako je bilo s ovom knjigom, ali čak nije ni ovo razlog koji ju čini predobrom.

"Hospicij Rotterham dom je petero tinejdžera koji umiru od neizlječivih bolesti, ali do posljednjeg daha ne prestaju tražiti smisao života u ljubavi, prijateljstvu i darovima mašte. Ilonka, Anya, Kevin, Spence i Sandra na samom početku života moraju se suočiti s vlastitom smrtnošću, ali unatoč tuzi i razočaranju ne dopuštaju da ih zarobi strah.

Osnovali su Ponoćni klub i noćima smišljaju i pripovijedaju priče pune spletki, izdaja i užasa, nade, ljubavi i smijeha. Izmišljeni svjetovi iz noći u noć isprepliću se sa stvarnim životima petero junaka koji i u zadnjim danima radoznalo otkrivaju čarolije života."

Jako su mi se svidjele priče koje su ispričali. Spence je imao akcijske priče pune pucnjave i krvi. Sandra nije imala priča za ispričati, Ilonka je pričala o prošlim životima, a Anya i Kevin imali su priče pune drame, ljubavi i patnje ali ne na način kakav je imao Spence. Uživala sam odlazeći u imaginarne svjetove glavnih junaka koji su pomoću tih priča pričali o svojim iskustvima, svojoj prošlosti i budućnosti kojoj se nadaju. 

Knjiga je završila tragično, ali kad imate 5 tinejdžera koji provode svoje zadnje dane zajedno, nekako možete očekivati što će se dogoditi. Možda se ne želite pomiriti s tim i želite vjerovati kako će biti bolje. Ja sam takva. Sve do zadnje stranice očekivala sam sretan kraj. Zapravo, knjiga je možda završila sretno. Sve ovisi o tome kako vi doživljavate neke stvari.

Knjiga je jako kratka. Nema puno poglavlja pa su poglavlja ipak malo dugačka. Zbog obaveza morala sam uzimati pauze u poglavlju, ali radnja je toliko glatko napisana da mi to nije stvaralo problem. Knjiga se brzo čita iako sadrži neke teške teme. 

U knjizi ima smrti. Glavni likovi moraju se pomiriti s tim da možda ne dožive sljedeći tjedan ili čak sljedeći dan i to je jako teško. Imam osjećaj da mladima posebno teško padaju takve stvari jer dosta toga nisu iskusili u životu. Teško je prihvatiti činjenicu da nemate vremena za napraviti neke stvari koje su za druge ljude vaših godina normalne. Teško je prihvatiti da nećete imati obitelj s djecom, ljubav svog života i takvim ljudima svaka čast na tome svemu. 

Ja ne znam što bih u takvoj situaciji. Iako me nije strah smrti, svejedno ne znam koliko bih uspjela biti hrabra. Ne samo zbog sebe, nego zbog svih ljudi do kojih mi je stalo. Njihova bol bi me uništila. 

Mislim da je ova knjiga za mlade od 14, 15 pa na dalje. Tema je jako teška, ali ako imamo nekoga u obitelji tko prolazi kroz ovako nešto, mislim da bi mogla čak pomoći svima oko njih. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...