Ukleti grad, Strugacki

RECENZIJA

Do sad na mome profilu niste mogli pronaći ovakav žanr knjiga. Nisam imala priliku pročitati ovako nešto u zadnjih godinu, dvije jer sam se previše zaokupila ljubićima, trilerima i self helpom, ali drago mi je što je baš ova knjiga došla u moje ruke i podsjetila me kako ima više različitih žanrova koje volim. 

"Neobičan eksperimentalni grad omeđen je bezdanom s jedne strane i nemoguće visokim zidom s druge. To je grad u kojem se sunce uključuje ujutro i gasi noću, grad u kojem niotkuda navaljuju čopori pavijana, a zlokobne zgrade kao da se naslijepo pojavljuju i nestaju. Jedini stanovnici toga Ukletog grada su ljudi iščupani iz Zemljine povijesti, ostavljeni da sami sobom upravljaju u uvjetima koje su postavili zagonetni Mentori čija je svrha nedokučiva. Mladi astronom Andrej Voronin izvučen je iz Lenjingrada iz sredine dvadesetog stoljeća i u početku fanatično vjeruje u Eksperiment iako mu je dužnost biti smetlarom. Kako sve čudnovatiji i opasniji događaji počinju utjecati na grad, a Eksperiment se otima kontroli, mladi Voronin polako se uzdiže kroz političku hijerarhiju. Dok se cjelokupni sustav slama, Voronin traga za odgovorima o porijeklu grada, smislu eksperimenta, o Mentorima i što se nalazi iza nulte točke…"

Postoji mogućnost da nisam baš shvatila knjigu. Neke stvari su mi bile nejasne, ali to nije umanjilo činjenicu da mi se knjiga sviđa. Inače bih odustala od čitanja tako nečega, ali ovdje me radnja baš poticala na čitanje i dovršetak knjige. 

U središtu radnje je Andrej Voronin. On je od smetlara napredovao sve do Gospodina savjetnika. Počeo je jednostavno, ali uspio je napredovati zbog svoje upornosti i znatiželje. Imao je malo društvo s kojim se družio, ali zbog različitih mišljenja od nekih se odvojio, a zbog istih mišljenja s nekima se baš povezao. 

Ono što mi je bilo baš zabavno je nešto što su cijelo vrijeme govorili svi o Eksperimentu, "Eksperiment je Eksperiment." Nitko nije propitkivao što se događa, zašto se neke stvari događaju. 

Ja, kao jako znatiželjna osoba, htjela sam dobiti neke odgovore. Na primjer, jako me zanimalo zašto svi govore istim jezikom, koji je smisao eksperimenta i tako dalje. Ali trebala sam se pridružiti masi i samo misliti o tome kako je Eksperiment Eksperiment i lagano nastaviti sa svojim životom.

Zbog osjetljive političke teme, roman nije odmah objavljen kad je napisan (1972.), nego tek krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Donekle razumijem zašto je tako. Andrej je opisivao Rusiju prije nego je postao dio Eksperimenta, pa dobijemo uvid u povijest tog vremena. 

Knjiga mi je bila baš zanimljiva. Svidio mi se slučaj na kojem je Andrej radio kad je bio istražitelj. Bio je to slučaj Crvene zgrade. Bilo mi je teško zamisliti kako se tako zgrada može micati, kako ce pojavljuje na različitim mjestima, a posebno me iznenadilo se sve događalo u njoj. 

Stil pisanja mi je bio malo težak. Iako me radnja jako zanimala i bila mi jako zanimljiva, bilo mi je teško za čitati. Navikla sam da bez problema čitam knjigu po nekoliko sati, bez prestanka, dok mi je s ovom knjigom ipak trebalo malo više vremena za čitanje. Nisam mogla uzeti knjigu i pročitati 100 stranica odjednom. Morala sam ići polako kako bih mogla upiti sve detalje i cijelu radnju. 

Knjiga me ugodno i pozitivno iznenadila. Naslovnica knjige je predivna i svakako dodatno potiče na čitanje. Ovu knjigu bih svakako preporučila ljudima koje zanima znanstvena fantastika, ali isto tako dala bih vam savjet da si uzmete vremena i lagano čitate knjigu. S nekim stvarima ne treba žuriti, a u to spada i ova knjiga. Ponekad nam je potrebno družiti se s dobrom knjigom duže vremena.