Kuća na kokošjim nogama, Sophie Anderson

RECENZIJA

Izdavač: Mitopeja

Ovo je jedna bajka. Bajka za djecu, bajka za odrasle, bajka za sve koji žele vjerovati da može biti bolje, za sve koji žele vjerovati kako nada još uvijek postoji.

Na prvu se ne čini tako, ali pokušat ću vas uvjeriti zašto je baš ova knjiga vaša bajka i zašto je baš ova knjiga bajka koja vam je potrebna.

"Dvanaestogodišnja Marinka sanja o normalnom životu, u kojem bi njena kuća ostala na istome mjestu dovoljno dugo da ona uspije naći prijatelje. Ali njena kuća ima kokošje noge i često se bez upozorenja seli po svijetu. 

Jer Marinkina baka je Baba Jaga, koja vodi umrle s ovoga na onaj svijet. Marinka čezne izbjeći sudbinu Babine nasljednice i sama odabrati što će postati – ali kuća nije nužno naklonjena njenim nakanama."

Marinka je dobila svoju sudbinu čim je postala Jaga. Znala je kakav ju život čeka, znala je što bi trebala raditi ostatak života, ali njoj se ta ideja nije sviđala. Ona je htjela upoznati prijatelje, htjela je imati ispunjen život živima, nije htjela upoznavati mrtve samo za jednu noć. Na samom početku možemo Marinku doživjeti kao sasvim normalnu djevojčicu kojoj su sudbinu odredili roditelji. Možemo na cijelu tu priču gledati kao metaforu. Marinki se to nije svidjelo, kao što se većini djece ne sviđa. Svatko želi sebi krojiti sudbinu i želi raditi ono što mu srce želi.

Ali našoj junakinji se ta želja nije mogla ostvariti. Kako Jage imaju puno pravila, Marinka nikako nije mogla živjeti životom koji je htjela. Upoznala je dragog dječaka Benjamina, ali odmah sljedeći dan kuća ih je odlučila odvesti u neko novo mjesto i tako je brzo izgubila prijatelja.

Iako je upoznavanjem Benjamina, Marinka prekršila pravila, ništa se loše nije dogodilo. Nakon toga Marinka je prekršila još jedno pravilo. Upoznala je Ninu. Nina je bila mrtva i tek je bila na početku svoje smrti. Marinka ju je zavlačila i odvlačila od prelaska u dvori jer je htjela imati prijateljicu s kojom može pričati. 

Marinka je kriva za svoje odluke, ali ona je bila usamljeno dijete koje se htjelo igrati, usamljeno dijete koje je htjelo imati prijatelje i koje je svoje vrijeme htjelo provoditi s nekime tko nije njezina baka. 

Ali ovog puta nepoštivanje pravila imalo je neke posljedice. Nina je počela nestajati, pa ju je Baba morala provesti kroz dveri te je otišla zajedno s njom.

Marinka je skrivala Ninu od Babe i to ju je dovelo do toga da ih izgubi obje. Samim time što je Marinka skrivala Ninu, dovelo je do nekih ozbiljnih posljedica za njezin život. Naravno, Baba nije umrla nego je prešla na drugu stranu te Marinka misli da ju može vratiti. 

Kad je Marinka ostala sama tugovala je za Babom jer je bila bezobrazna prema njoj, jer joj je skrivala stvari. Kad je Baba htjela da idu na kupanje, Marinka ju je odbila jer je morala riješiti situaciju s Ninom i tako ju je to dovelo do situacije za kojom žali.

Marinka nije ostala bez nade i to ju je dovelo do kraja kakav joj je trebao. Još se toga dogodilo u knjizi i iako bih vam htjela sve ispričati, mislim da sam rekla dovoljno da se pitati što je bilo s Babom, što je bilo s Ninom. 

Toliko toga mi se svidjelo u ovoj knjizi. Posebno mi se svidio kraj jer sam očekivala nešto potpuno drugačije. Kraj je sretan, ali nije onakav kakav sam očekivala. Ali ponekad kraj koji očekujemo nije kraj koji nam je potreban.

Ova knjiga je definitivno knjiga za sve uraste. Svakome od nas može dati lekciju za cijeli život. Možda nas nauči kako ustrajanje u lošim odlukama može nas dovesti do loših stvari, kako ne trebamo vjerovati ljudima na prvu, nego vidjeti kakvo je njihovo ponašanje s vremenom. Isto tako može nas naučiti da nekad zaista možemo riješiti neke svoje probleme razgovorom i da nas taj razgovor može dovesti do onoga što smo htjeli. 

Mislim da nas knjiga može naučiti jednu jako bitnu stvar, a to je kako se nositi s gubitkom osobe do koje nam je stalo. Marinka nije gubila nadu kad je izgubila Babu, bila je spremna učiniti sve što je u njezinoj moći da ju vrati i to je super, ali neke od tih stvari koje je radila su naškodile njoj i to nije bilo dobro. Teško se nosila s tugom i krivila je sebe za ono što se dogodilo. Nekad nam je teško prihvatiti kako nismo mi odgovorni za tuđe postupke. Svatko može odluku donijeti za sebe.

Knjiga je jako kratka, ima 200tinjak stranica, a može vas naučiti puno toga. Ima i prekrasne ilustracije, tako da je to još manje teksta i čita se jako brzo. Puna je divnih citata koji vam mogu pomoći u svakodnevnom životu. Dajte priliku ovoj knjizi jer vjerujem da se nećete pokajati.

Meni najljepši citati iz knjige:

• "Baba kaže da nije bitno koliko je život dug, već koliko je sladak." (str. 11)
• "Živi mrtvi, u čemu je tu razlika? Ljudi su ljudi." (str. 36)
• "Prijateljstvo znači imati nekoga stvarno uza se. Za razgovaranje i za druženje. I to na više od jedne noći." (str. 36)
• "Na ovom je svijetu više dobrih nego loših ljudi. Samo trebaš biti oprezna, i mudro birati prijatelje." (str. 142)
• "Nikoga se ne može zadržati. Ništa nije vječno." (str. 187)