S ljubavlju, Simon, Becky Albertalli

RECENZIJA

Izdavač: Vorto palabra

Ovo je jedna od onih slatkih knjiga. Čitate ju, razmišljate o stvarima koje bi se mogle dogoditi, navijate za likove, posebno one koji su zaljubljeni i čekate da završe zajedno. Ovdje je malo problem što se anonimno dopisuju pa navijate za imaginarne likove koji bi mogli biti bilo tko, pa čak i osobe koje vam nisu drage, ali svejedno navijate. Želite sreću likovima i zbog toga je ova knjiga slatka. 

"Šesnaestogodišnji Simon Spier, rado bi svu dramu u životu ograničio na mjuzikl dramske sekcije u svojoj školi. Ali kad jedan e-mail upadne u pogrešne ruke, njegova tajna dolazi u opasnost da izađe na svjetlo dana. Simon nije nimalo sklon promjenama, ali mora naći način da istupi iz svoje zone udobnosti prije nego bude izbačen iz nje, pritom vodeći računa o tome da ne udalji od sebe svoje prijatelje, da se ne kompromitira, a pogotovo da ne zabrlja svoju priliku za sreću sa strašno slatkim i strašno zbunjujućim dečkom kojeg ne poznaje."

Pogledala sam film Love, Simon i jednostavno obožavala sam ga. Nakon što sam ga pogledala, htjela sam ovu knjigu i htjela sam ju pročitati. Toliko mi je drago što sam ju pročitala jer je knjiga barem 10 puta bolja od filma. Knjiga ima kraj. Znam, i  film bi trebao imati kraj ali meni je uvijek nekako bio nedovršen i sad vidim zašto. Nakon zadnje scene u filmu ima još radnje i meni je to bilo potrebno kako bi se cijela radnja lijepo zaokružila i kako bi ljubavna veza između Simona i Bluea dobila neki smislen završetak. Ako vam se film svidio, morate onda pročitati ovu knjigu jer će vas oduševiti i jer ćete dobiti kraj koji vam je potreban.

Jako mi se sviđa što knjiga detaljno pokazuje jedan problem koji se pojavljuje kod mladih. Problem je što mladi ne znaju kako da "izađu iz ormara". Problem se može pojaviti kod bilo koga, naravno, ali nekako imam osjećaj da su "stariji" već prošli fazu "autanja". Mislim da to uopće ne bi trebao biti problem. Ne vidim zašto ljudi vide nešto sramotno u tome, zašto se stvara toliki pritisak mladima da oni prolaze sami kroz toliko teško razdoblje jer ne znaju kako će ih netko prihvatiti. Moj stav je da trebamo prihvatiti svaku osobu, ne moramo poduprijeti što osoba radi, ali trebamo ju prihvatiti. Ne bismo trebali osuđivati, a to je najveći strah osoba koje se izdvajaju iz mase ljudi, to je najveći strah onih koji su "drugačiji". Pa ekipa, svi smo mi drugačiji i ne postoji nešto što je "normalno" i ne postoji neka norma koji bismo svi trebali poštivati. Oduševilo me što pokazuje kako se Simon odnosi s cijelom situacijom i što se svatko od nas može zapitati kako se odnosi prema drugima. Možemo razmišljati o tome kako se odnosimo prema prijateljima, jesmo li primijetili da ih nešto čini tužnima, jesmo li primijetili da im nešto smeta. Simon je gej i nije znao kako da to kaže roditeljima i prijateljima, nije htio da ga svi gledaju drugačije, iako je on isti onaj koji je bio, samo se promijenio njihov pogled na stvari.

Volim knjige koje se bave težim temama. Te teme su "teže" jer nam zapravo mogu mijenjati pogled na stvari i jer udaraju na sve one koji se ponašaju neprikladno. Kad neka knjiga spominje debljinu, nije tema debljine teška, teška je tema o tome kako se ljudi odnose jedni prema drugima, teško je prihvatiti činjenicu da osuđujemo jedni druge i da gledamo kako da ponizimo onoga koji se ne uklapa u "našu savršenu normu normalne osobe". Tako je i ova tema teška jer vidimo kako su ga neki vršnjaci zlostavljali kad su saznali da je gej, kako su se neki ljudi odnosili prema njemu, to je teško i trebalo prihvatiti činjenicu da mi sami to činimo teškim.

Osim toga što mi je tema baš sjela i što sam imala materijala za razmišljanje, puno toga mi se sviđa u knjizi. Zanimljiv mi je odnos Simona i njegovih prijatelja. Stavio je na kocku svoje prijateljstvo kako bi sačuvao tajnu i onda kad se sve otkrilo, mogao je sve izgubiti, i prijatelje i skrivanje tajne, ali prijatelji su ostali uz njega. Razumjeli su njegove razloge i oprostili su mu. Postali su mu potpora i to je ono što mu je trebalo.

Jako mi se svidjelo koliko je nježno i slatko bilo dopisivanje između Simona i Bluea. Govorili su si sve, a opet nisu si govorili dovoljno da se prepoznaju u školi. Povezali su se na nekoj višoj razini. Nije ih bilo briga za vanjski izgled, nego su se preko poruka upoznali na pravi i iskren način, a tako nešto je najbolje. Izgled nam može bit bitan, ali nekako vjerujem da kad osobu upoznamo iznutra, kad nam se svidi njezina osobnost, onda nam i vanjski izgled bude ljepši. 

Ova knjiga je baš onako tinejdžerska knjiga. Daje nam smjernice kako da se ponašamo s drugima, tjera nas na razmišljanje o tome kakvi smo mi, na kraju nam daje jasnu poruku, a to je da samo budemo prijatelji jedni drugima, da volimo svoje prijatelje bez obzira s čime se oni muče i bore i da si budemo međusobna podrška. 

Brzo se čita, poglavlja su kratka pa ih možete čitati u kratkim pauzama, napeta je pa vas tjera na još i još čitanja. 

Ako volite lagane ljubavne priče, vjerujem da će vam se ova knjiga svidjeti.