RECENZIJA
Izdavač: Sonatina
Tražite li knjigu koja će vas osvojiti nakon samo prvog poglavlja? Knjigu koja je slatka, topla i dirljiva? Knjigu zbog koje ćete se smijati, ali pustiti i pokoju suzu? Tražite li knjigu koja prati 3 različite ljubavne priče, 6 različitih života? Ako ste na sve odgovorili s da, onda je ovo savršena knjiga za vas!
"U knjižnici maloga primorskog gradića Fairweathera sastaje se književni klub, a njegovi članovi blisko su povezani. No živote im je obilježila tragična nesreća čije posljedice i dalje osjećaju.
Lil Noonan od tada nije progovorila ni riječi, a njezina baka Beth zabrinuta je što ostatak života planira provesti povučeno, uz knjige kao jedino društvo. Beth, voditeljica knjižnice, lijek pak pronalazi u poslu. No zaključila je kako je došlo vrijeme za novi početak, stoga odluči praznu kuću svoje kćeri iznajmiti pridošlici u gradu.
Tom McLysaght predstavlja se klubu kao netko tko želi pobjeći od turbulentnog života u Londonu, ali bliže je istini činjenica da skriva mnogo veću tajnu, nešto od čega ne može pobjeći koliko god se trudio.
Kako mjeseci prolaze, članovi kluba polako dolaze do spoznaje da vrijeme možda ipak liječi sve rane. Tome se najviše nada Beth koja svojoj unuci želi sretniju budućnost. No hoće li Lil imati hrabrosti posegnuti za srećom? I hoće li im Tom dovoljno vjerovati da otkrije svoju tajnu?"
Priča je ispričana iz tri različite perspektive, Tomove, Bethine i Oliveine. Toma prati teška prošlost te on bježi od nje. Našao se u idiličnom mjestu, ali obitelj kod koje odsjeda ima i svoje tajne, svoje probleme.
Tom polako upoznaje mjesto, ljude, ali najviše njegovog interesa odlazi na Lil. Kako ne govori, čudno mu je razgovarati s njom, teško mu je uspostaviti komunikaciju jer samo on priča i onda ima osjećaj da treba pričati cijelo vrijeme kako bi popunio tišinu.
Nakon nekog vremena, Toma su pozvali na njihove susrete o knjigama koje imaju jednom mjesečno. Polako mu je to mjesto postajalo bitno, a ljudi u njemu još bitniji.
Iz Bethine perspektive vidimo koliko se brine za Lil, ali isto tako se suočava s gubitkom kćerke. Teško joj je, ne pronalazi baš utjehu, ali tečaj kuhanja koji je obećala održati Marku, izbija njezin život iz petlje u kojoj se našla.
Dok kroz Oliveinu perspektivu vidimo kako se ona nosi s trudnoćom, kćerkom koja je posvojena i uplašena dolaskom nove bebe pa se ponaša bezobrazno.
Iako imamo tri različite perspektive, kako su svi njihovi životi povezani, možemo pratiti njihove svakodnevne živote.
Jako mi se sviđa u ovoj knjizi što postoji knjižnica koju je napravila Beth te kroz knjigu možemo vidjeti što su glavni likovi čitali i možemo si pronaći dobre preporuke. Jako je tužno da neko tako mjesto, njihov gradić, nema knjižnicu. Beth se žalila, ali nisu joj prihvatili žalbe pa je sve preuzela u svoje ruke i napravila knjižnicu u svome dvorištu. Uspjela je skupiti puno donacija pa su mještani kod nje mogli posuđivati knjige. Ono što me iznenadilo bilo je što nisu imali rok za vraćanje knjiga. Samo su pisali datume kad su knjige posuđene, nisu imali evidenciju ni o tome tko je knjige posudio, vjerovali su da će knjige biti vraćene.
Jako je lijepo razmišljati o nekom mjestu u kojem su stanovnici toliko povezani da si vjeruju na tolikoj razini. Vjerojatno u takvim mjestima možete računati na svakoga i svatko može računati na vas.
Još uvijek nisam sigurna gdje bih htjela živjeti jednog dana. Malo mjesto u kojem vas svi znaju i u kojemu ste dobri sa svima ili u velikom gradu gdje vas nitko ne zna i imate svoju privatnost. Svaka strana ima svojih prednosti i mana, ali ova knjiga mi daje dobru vjeru u tako mala mjesta gdje se svi znaju i povezani su.
Predobro mi je što uz knjižnicu, imaju i book club svaki mjesec. Jako želim biti dio tako nečega, gdje ću moći pričati s ljudima o knjigama. Imam osjećaj da sam svim ljudima oko sebe jako dosadna što se tiče knjiga i moje priče o njima jer su svi već sve čuli, a pomisao na jedan, dva sata mjesečno gdje bih pričala s ljudima o knjigama koje su nam se svidjele ili nisu, s njihovim preporukama za dalje, mi se čini baš odlično.
Malo me iznenadilo to što knjiga prati tri ljubavne priče, a dobila sam dojam da ni jedna nije dovoljno dobro razrađena. Nekako ima malo detalja, malo se toga događa u tom nekom ljubavnom smislu. Moguće da sam dobila krivi dojam o knjizi. Iz sinopsisa, imala sam osjećaj da će najveći fokus biti na priči između Toma i Lil i onda sam očekivala neku ludu romansu. Možda sam dobila ovakav dojam jer sam imala drugačija očekivanja, ali očekivala sam mrvicu više tih romantičnih stvari.
Lil kao lik mi je bila jako zanimljiva. Cura koja ne razgovara, koja je dobila jedno poglavlje iz kojeg smo saznali zašto ne priča, jako je tajanstvena, a opet moguće da je takva samo zato što je zatvorena. Mislim da je teško učiniti nekog lika toliko dražesnim i približiti ga toliko publici ako ne priča jer kroz razgovor se sazna toliko toga. Meni se Lil baš svidjela i bila mi je baš draga, a ti moji osjećaji su potekli samo iz njezinih pokreta, reakcija, porukica.
Mislim da knjiga ima jako puno potencijala da postane osvježavajuće ljetno štivo. Možda nećete dobiti vruću romansu ili malo dublju romansu, ali dobit ćete štivo koje vam govori o prijateljstvu, o odnosu između bake i unuke, majke i kćeri. Knjiga ima puno toga za ponuditi i vjerujem da ju ne želite propustiti.
Još na kraju nekoliko citata koji bi vas mogli osvojiti:
- "Ponekad ga je plašilo to koliko mu je bila važna." (str. 124)
- "Samo zato što to nikada nisi radio, ne znači da ne možeš." (str. 176)
- "Možda je njegova tuga prepoznala njezinu." (str. 228)
- "Opraštam si.", rekao je. Dvije riječi, jednako moćne kao i "volim te". (str. 293)
- "Nije bio savršen, ali je bio savršen za nju." (str. 363)
- "Uspomene, štoviše, svugdje prate onoga tko ih se sjeća." (str. 369)
Primjedbe
Objavi komentar