Preskoči na glavni sadržaj

Prava stvar, Samantha Young

RECENZIJA


Izdavač: Fokus na hit

Volim ovakve ljubiće, pune drame, tajni, a opet svaka stranica posvećena je emocijama i ljubavi glavnih likova. Susrećemo se s toliko toga, a zapravo skoro ništa ne znamo. Svaka stranica drži nam u neizvjesnosti i to je oni što volim i što mi se sviđa kod knjiga.

"Dobro došli u Hartwell, slikoviti i mirni gradić na obali, sa šetnicom koja ima svoju priču… Doktorica Jessica Huntington radi u zatvorskoj ambulanti ženskog zatvora, potpuno je posvećena poslu, a u privatnom životu jedino što se trudi jest – ne stvarati bliske emocionalne veze s muškarcima. Niti i s kim drugim. Jer, nakon gubitka i izdaje koje je proživjela kao mlada djevojka, oko srca je podigla zid i jedino tako zna i može funkcionirati. No kad u zatvorskoj knjižnici pronađe snop prastarih, a očito zagubljenih ljubavnih pisama, doktorica odlučuje dostaviti ih primatelju. Maleni grad na obali, u koji su pisma odavno trebala stići, ujedno je i prihvatljivo mjesto za godišnji odmor… Jessici nije ni nakraj pameti da će joj upravo taj šarmantni gradić i njegova šetnica posve promijeniti život."

Želim posjetiti Hartwell. Ne znam postoji li, ne znam je li napravljen po inspiraciji na neko mjesto, ali znam da se želim prošetati tom šetnicom. Zvuči toliko romantično i toliko slatko da jednostavno imam ogromnu želju posjetiti to mjesto. 

Bila mi je zanimljiva legenda o šetnici. Zaljubljeni par nije imao sreće, zajedno su se utopili i tako je ta šetnica postala legendarna i popularna. Svatko tko se prošeta njome s voljenom osobom, ostat će s tom osobom do kraja života.

A sad, Jessica i Cooper. Genijalno. Jednostavno genijalno. Ona je doktorica, on ima lokal, izgledom oboje oduševljavaju tako da je to bila privlačnost na prvu. Nekad prije bila bih jako sumnjičava oko njihove ljubavne priče. Nekad prije bilo bi mi teško za zamisliti kako se nekome netko može svidjeti toliko brzo i onda bih takve stvari shvatila jednostavno kao elemente ljubavnog romana. Naravno da je moguće da ti se netko svidi tako brzo. Možeš nekoga poznavati godinama i onda je potreban samo jedan pogled, samo jedan dodir kako bi ga gledao drugim očima i to je to, instant sviđanje. Sad vjerujem u to i sad vjerujem da je takva vrsta veze moguća. S nekim možeš ići previše brzo, s nekim previše sporo i sve je to u redu dok je to nešto što oboje želite. Vrijeme je iluzija tako da sami određujemo je li nam nešto prebrzo, presporo ili taman.

Oni su meni toliko slatki. Jessica me malo živcira jer je bila sva onako "ja imam tajnu i ne mogu ti ju reći pa ne možemo biti zajedno", pa sam si mislila kako je ta tajna onako neka glupost i kako pretjeruje, pa sam jedva čekala saznati tu tajnu i kad sam ju saznala sve mi je bilo jasno. Svaki njezin strah, svaka reakcija imala je smisla i onda me više nije živcirala. Onda mi je postala baš draga i nisam bila sretna što sam tako osuđivala.

Zanimljivo mi je kako polako upoznajemo i druge likove. Svatko od njih ima neku svoju priču. Malo sam guglala ovaj serijal i saznala kako imaju četiri knjige, drugi dio je o Bailey, a ostala dva dijela su o Dahlii i Emery. Kroz ovu knjigu polako ih upoznajemo i saznajemo da i one imaju svoje tajne, imaju stvari koje ih muče i koje im otežavaju život. Jedva čekam pročitati ostatak serijala i saznati sve o njima.

Na prvu, dok čitamo knjigu možemo dobiti osjećaj kao da se ništa ne događa, ali kad shvatimo koliko toga je u igri, možemo dobiti potpuno drugačiju perspektivu na sve. Smatram da tajne stvarno mogu učiniti knjigu puno boljom, posebno kad se otkrivaju tijekom čitanja, polagano i u pravim trenucima.

Ova knjiga nam pokazuje kako nam tajne mogu uništiti život i odnose sa svima oko nas. Tajne nas mogu udaljiti od ljudi do kojih nam je stalo. Cooper je htio saznati Jessicine tajne, ali ona mu ih nije htjela reći jer je mislila da će ju ostaviti nakon što sazna groznu istinu o njoj. Moguće da se tako nešto dogodi, ljudi su jednostavno takvi, odustaju kad je teško, ali postoji i ona mogućnost kako će nas voljeti još više kad saznaju istinu. Možda je i bolje da nas napuste osobe kojima se ne sviđamo u potpunosti. Tako se riješimo ljudi koji nas nisu zaslužili.

Meni se ova knjiga baš svidjela. Bila mi je lagana za čitanje, brzo sam ju pročitala, ima nekih dijelova koji mi se nisu svidjeli, ali ti dijelovi su toliko nebitni da nisu vrijedni spominjanja. Vjerujem da bi se svidjela osoba koji vole ljubiće i kojima se jako sviđa drama, jer ovdje je stvarno ima jako puno.

Za kraj vam ostavljam nekoliko citata, nadam se da će se i vama svidjeti.

  • "To što si u životu griješila, ne znači da si smeće." (str. 14)
  • "Ponekad moramo raditi stvari koje nam se ne sviđaju. To je život." (str. 146)
  • "Ljudi su sposobni za nevjerojatne stvari da bi spasili svoje voljene." (str. 246)
  • "Zaljubljeni ljudi su ponekad glupi." (str. 318)
  • "U njoj je toliko svjetla, unatoč tome što ga je tama iz prošlosti pokušavala ugasiti." (str. 327)


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ti me ne razumiješ, dr. Tara Porter

 Recenzija  Izdavač: Stilus  Ovo je jedan ženski vodič. Znam, mi žene smo često privilegirane kad se tiče knjiga. Dobili smo i knjigu Žene koje  previše osjećaju, ali teško da ćete naći knjigu Muškarci koji previše osjećaju. Zato smo mi djevojke u puno boljoj poziciji i nas je puno lakše za razumjeti jer dajemo svima priliku da pročitaju o tome. “ Nikada prije djevojke i mlade žene nisu imale toliko slobode i izbora kao danas. Ali nikada prije nisu bile ni suočene s toliko zahtjeva i očekivanja – bilo da si ih nameću one same ili da to čini njihova okolina. Neke stvari za djevojke i mlade žene kreću se u dobrom smjeru, ali neke druge krenule su po zlu. Problemi s mentalnim zdravljem među tinejdžericama i mladim ženama u strašnoj su uzlaznoj putanji: samoozljeđivanje među djevojkama u dobi od 16 do 24 godine skočilo je sa 6 posto u 2000. godini na današnjih oko 20 posto. Na koji se način današnje tinejdžerice i djevojke mogu nositi s ovim životnim razdobljem? Postoji li uopće jednoznača

Sve sami dobri ljudi, Ashley Flowers

 Recenzija  Izdavač: Puls  Neke knjige nas ostave bez teksta. Pročitamo ih i onda još dugo vremena razmišljamo o njima. Ovo je takva knjiga. “  U fantastičnom debitantskom romanu voditeljice popularnog true crime podcasta Crime Junkie, jedna će novinarka, godinama progonjena neriješenim umorstvom svoje prijateljice iz djetinjstva, na površinu izvući mračne tajne svog rodnog grada. Svi se u gradiću Wakarusi, u američkoj saveznoj državi Indiani, sjećaju zloglasnog slučaja January Jacobs, čije je tijelo otkriveno u jarku tek nekoliko sati nakon što je prijavljen njezin nestanak. Margot Davies tada je bilo šest godina – koliko i January – i živjela je preko puta žrtve. U dvadeset i pet godina koliko je otad proteklo, Margot je odrasla, odselila se i postala novinarka. No, cijelo je to vrijeme progoni osjećaj kako je to mogla biti ona – kako je ubojica pukim slučajem odabrao njezinu prijateljicu.Kada se Margot prisiljena vratiti kući kako bi se brinula o svom stricu koji boluje od demencije

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušenje pobune protiv kraljev