Preskoči na glavni sadržaj

Kako se manje mučiti, Christel Petitcollin

RECENZIJA


Izdavač: Poetika

Mene svaka Christelina knjiga sve više i više oduševljava. Svakom knjigom saznajem sve više o sebi, ali svakom knjigom saznajem sve više i više o drugima. Ova knjiga je posvećena tome da nas, iznimnomisleće osobe, nauči kako razmišljaju svi ostali, da nam pomogne da se manje mučimo.

Svi se mi mučimo na neki način. Neki s faksom, neki s poslom, svako ima svojih briga, ali zamislite da se svaki dan mučite s drugim ljudima. Sve što napravite, ispadne krivo, teško vam je pričati s ljudima, gdje god dođete stvarate neugodnu atmosferu i tako vam svaki dan bude mučenje. Pa sada je tome kraj!

Dobila sam osjećaj da ovo malo podsjeća na reklamu gdje se reklamira neki proizvod koji vam je užasno jako potreban za život i bez kojeg će samo nastaviti patnja. Na neki način ova knjiga bi vam mogla biti potrebna. Možda sami pronađete način kako se nositi s nekim stvarima, ali zašto da se mučite ako imate spremne odgovore?

"Jeste li katkad frustrirani zbog ljudi koji vas okružuju i koji kao da vas guše?
Živciraju li vas banalni razgovori ni o čemu?
Čini li vam se da u određenim situacijama svi znaju o čemu je riječ a jedino vama nije jasno?
Smatrate li da su pravila na kojima je izgrađen ovaj svijet nepravedna i besmislena i da vam nimalo ne odgovaraju?
Ne možete se pronaći ni u jednome obrascu ponašanja prema kojima ljudi tako dobro funkcioniraju?

Ništa neobično! Mnogi ljudi koji „previše misle“ ne snalaze se u neurotipičnom svijetu. Ipak, svatko od nas može u njemu lijepo živjeti, samo ga treba bolje upoznati. 

 Ova knjiga opisuje uobičajene načine razmišljanja. Objašnjavajući suptilne razlike između svijeta iznimnomislećih i svijeta ljudi koji razmišljaju na uobičajen način, ona će pomoći svakome tko previše razmišlja i osjeća se neshvaćeno. Želite li konačno shvatiti poruke koje vam šalje okolina, dešifrirati stvarnost i osjećati se dobro u društvu neurotipičnih ljudi, ovo je knjiga koju morate pročitati."

Knjiga ima 220 stranica. Odmah na početku kratko je upozorenje autorice koje kaže da bi bilo poželjno da knjigu čitate redom. 220 stranica nije puno, a mogu vam promijeniti život. 

Najviše me iznenadilo što postoje ljudi koji nemaju želju odmah rješavati probleme. Kad ja imam problem, odmah ga želim riješiti, želim da to odmah bude gotovo i da više ne bude dio mog života. Čak se ne mora problem odmah riješiti, nego ja odmah moram raditi na njemu. U ovoj knjizi piše da postoje ljudi koji ne razmišljaju tako. Pojavi se problem i oni ga stave sa strane. Riješit će se, ima i većih problema trenutno i tako dalje. U drugom poglavlju knjige sve je jasno objašnjeno. Toliko toga mi je sad jasnije. Jako mi se svidio ovaj citat na početku poglavlja:

„Inteligentan čovjek rješava probleme. Mudar čovjek ga izbjegava. Glup čovjek ga stvara. Zasigurno postoji razlog zašto je svijet pun problema.“ Albert Einstein

Citat ne govori o tome kako su iznimnomisleće osobe inteligentnije od svih drugih, ni ja to ne pokušavam reći. Samo me jako zabavio jer se ja trudim riješiti probleme.  U ovom poglavlju mi se još svidjelo što je autorica napisala kako se o problemima puno priča i da se zato neki problemi ni ne rješavaju jer onda imamo tema za razgovor. Morat ću se složiti s ovim. Nekad se i sama nađem u takvim razgovorima.

Toliko toga me dirnulo iz ove knjige, kao i drugih knjiga koje sam pročitala od Christel. Odličan je "nastavak" na razvijanje mojeg znanja od iznimnomislećim osobama. Toliko toga ne znamo, a mislimo da znamo.

Ako ste pročitale moje ostale recenzije o Poetikinim knjigama koje govore o iznimnomislećim osobama, napisala sam da bi svi trebali pročitati ove knjige. Oni koji jesu i oni koji nisu iznimnomisleći kako bi se svi bolje razumjeli. Christel nam je otkrila jednu tajnu. Rijetko koja osoba koja nije iznimnomisleća će pročitati te knjige jer ne vide razlog da se oni prilagođavaju manjoj skupini ljudi i da oni pokušaju shvatit ljude koji nisu jednako brojni kao oni. Više smatraju da bi se iznimnomisleći trebali prilagoditi ostalima. Ja se iskreno nadam da nije tako. Da postoje ljudi koji će pročitati ove knjige, a da nisu iznimnomisleći.

Moju preporuku definitivno imate. Toliko toga novoga ćete naučiti, toliko toga će vam biti jasnije i opet potičem sve da pročitaju ovu knjigu, bili iznimnomisleći ili ne. Vjerujem da svatko može pronaći nešto za sebe.

Za kraj vam ostavljam citate:

  • "Sreća možda znači odustajanje od užitka da budemo nesretni." (str. 33)
  • "No, strah općenito ljude čini zlima i pohlepnima." (str. 51)
  • "Spavamo jedni uz druge, živimo jedni s drugima... ali na kraju priče, shvaćamo da smo uvijek sami na svijetu." Starmania (str. 82)
  • "Komunicirati bez cilja, znači putovati bez odredišta." (str. 170)
  • "Nemojte postati klaun, budite dvorska luda." (str. 205)
  • "Život, to je ovo sada." (str. 216)




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...