Preskoči na glavni sadržaj

Pronađite svog Marsovca, Marek Herman

RECENZIJA


Izdavač: Poetika

Sve što ste željeli saznati o životu, a niste naučili u školi.

Ova rečenica, koja se nalazi odmah ispod naslova, govori toliko toga. Govori nam da je ovo knjiga za nas zato što neke stvari nismo naučili u školi. Čak i s fakultetom, doktoratom, neke stvari su nam možda promakle u životu, a trebali bismo ih znati. Vjerujem da svakoga od vas barem malo zanima što to niste naučili, a trebali ste.

Kad smo zajedno zaključili kako je ova knjiga za svakoga od nas, možemo se prebaciti na radnju koja će vam još više potvrditi kako je ova knjiga vrijedna čitanja.

"Mnogi ljudi uopće ne znaju što žele. Ne znaju ni što su sposobni i voljni učiniti. Nisu svjesni ni svojih dobrih ni loših osobina, ne znaju koje su njihove osnovne životne vrijednosti. Na pitanje o smislu svoga života odgovaraju mlako ili pak nikako – o tome ne razmišljaju, „za takve stvari zbilja nemaju vremena“. Kao da žive u nekakvom polusnu, kao da o sebi ništa ne znaju. Život im se naprosto – događa. 

Ako ste među onima koji ne žele protratiti svoj život, onda je knjiga koju držite u rukama pravi izbor. Ona je pravi udžbenik življenja iz kojeg ćete doznati obilje informacija potrebnih za sretan i ispunjen život. Tekst je moćan i poticajan, a posebno intrigira način i osjećaj kojim Marek Herman opisuje svijet male djece – njegov je koncept simpatična pozivnica u svijet dječje psihe. Zanimljiva je tvrdnja da svaka odrasla osoba u sebi nosi malo dijete, svoga Marsovca, koji o njoj zna sve, kao i da je put do sretnog života upravo umijeće slušanja toga unutarnjega glasa na koji su mnogi od nas već odavno zaboravili."

Ono što ja nisam shvatila iz ovog kratkog opisa je to da će ova knjiga biti o dječjoj psihi. To piše, ali ja to nisam tako doživjela. Na početku se upoznajemo s izrazom mali Marsovac i Herman nam opisuje tko je to. Marsovac je malo dijete koje svatko od posjeduje u sebi i kako bismo živjeli sretan život, trebamo njegovati tog malog Marsovca.

Nakon tog kratkog upoznavanja s glavnom biti knjige, ulazimo u svijet medvjedića Pooha. U dva poglavlja, koja su po meni najbitnija, Herman nas upoznaje s dječjom psihom. Na početku nisam baš razumjela kako je to povezano s nama odraslima, posebno ako nemamo djecu, ali kasnije kroz knjigu sam vidjela. 

Smatram da su ta 2 poglavlja jako bitna za sve roditelje, odnosno za sve trenutne roditelje i one koji će to tek postati. Herman govori koje su stvari bitne za djecu i njihov odgoj. Prvo i najbitnije, djeci su potrebni ljubav i sigurnost, a to im najbolje mogu pružiti majke. Drugo, radije ne bih previše pričala o ovome jer ja nisam majka, ne želim "soliti pamet" ili pričati o onome što ne razumijem. Rado bih vam napisala sve veličanstvene stvari koje sam otkrila u ta dva poglavlja, ali ne želim da ih krivo shvatite zbog mog načina prijenosa informacija. Samo ću reći kako ih smatram iznimno bitnima za naš osobni razvoj i za razvoj našeg odnosa s djecom. Najbolje da sami pročitate i prosudite što vam je bitno, a što ne. Ja znam da ću se jednog dana vratiti ovoj knjizi kad bude pravo vrijeme da ju pročitam.

„Nije moguće ne komunicirati. Već time što ne komuniciram, zapravo komuniciram.“

Nakon ta dva poglavlja, ide poglavlje o komunikaciji. To poglavlje nam može pomoći s komunikacijom u obitelji. Herman smatra da je ključ dobre komunikacije poznavanje sebe. Herman je dosta spominjao pisanje dnevnika i način na koji bi nam mogao pomoći u razumijevanju sebe, odnosno na početku u upoznavanju sebe. Dao je dosta dobrih pitanja koja možemo postaviti sami sebe i na koja možemo odgovoriti u dnevniku. Ako želite neku lakšu varijantu, gdje ne morate sami pisati pisanja, možete pogledati ovaj slatki dnevnik od poetike, Spali dnevnik. Ja sam ga malo prelistala u knjižari i čini mi se jako zanimljiv i planiram si ga kupiti jednog dana kako bih si olakšala pisanje dnevnika. 

U dnevnik koji biste sami napravili možete pisati svakodnevne misli, možete u njega pisati jednom tjedno, mjesečno, ali nemojte pretjerati s odugovlačenjem pisanja. Možete odgovoriti na pitanja koje nam je Herman ponudio, možete odgovoriti sad na njih, pa im se možete vratiti nakon nekog vremena i ponovno odgovoriti i vidjeti koliko ste se promijenili. Nisam mislila da je pisanje dnevnika toliko važno, ali bude mi izuzetno smiješno pročitati neke stvari koje sam pisala npr. 2012. godine. To je bilo prije 10 godina i tad sam bila dijete, ali vidi se koliko su mi neke druge stvari bile bitne i kako sam se tad ponašala. Ne možemo zapamtiti svaki detalj svog života, ne možemo se detaljno sjećati svakog trenutka našeg života, ali možemo to zapisati i nekad kasnije pročitati.

Svakako planiram dati priliku pisanju dnevnika. Vjerujem da bi mi moglo pomoći da shvatim sebe i svoje misli.

Pri upoznavanju samoga sebe uvelike će vam pomoći mentalna mapa.

Dakle, da bismo mogli poboljšati komunikaciju s drugima, moramo prvo upoznati sami sebe. Svakome od vas ostavljam na izbor kako ćete upoznati sami sebe. Vjerujem da će biti djelotvorno što god odaberete jer je svaki pomak, pomak, koliko god mali bio.

Herman je pisao i o komunikaciji s djecom u razredu. Nakon što sam ovo poglavlje pročitala, vidjela sam koliko su me oštetili neki učitelji, nastavnici ili profesori. Hvala svim tim ljudima koji su se ponašali neprofesionalno i što zbog njih i dalje nosim neke traume. Zahvala je bila sarkastična, nisam sretna zbog toga i nisam onog stava da me to "izgradilo kao osobu", jer su me mogle izgraditi i dobre stvari i dobro ponašanje, čak više od ovih loših. Najviše me boljela nepravda, posebno kad sam znala da zaslužujem bolju ocjenu, a ne bih ju dobila jer nisam bila miljenica te određene profesorice ili određenog profesora. Tad sam mislila da sam sama kriva, sama sam zaslužila takvu ocjenu. Trebalo mi je vremena da shvatim da samo neki ne znaju raditi s djecom i mladima.

Profesori, učitelji, nastavnici, sad kad vidite kako neke sitnice mogu utjecati na čovjeka za cijeli njegov život, pročitajte to poglavlje i vidite radite li i vi neke "pogrešne" stvari. Svaki postupak može imati efekt, bio to dobar ili loš i može obilježiti nekoga za cijeli život.

Kad sam na kraju knjige shvatila koliko su neke stvari utjecale na mene, čvrsto sam odlučila malo više njegovati tuđe Marsovce. Trebamo se brinuti jedni o drugima, trebamo dati malo više pažnje svome Marsovcu, ali i tuđim Marsovcima i stvarno se nadam da ću uspjeti u tome.

Ova knjiga mi je otvorila oči, možda sam na početku mislila da ovo nije pravi trenutak da ju pročitam, ali na kraju knjige sam shvatila da svaki trenutak može biti pravi. Sad sam ju gledala jednim očima, a kad ju budem čitala za nekoliko godina, možda ću je gledati drugim očima. 

Ne preporučujem svaku knjigu svakome, ali ova knjiga je jednostavno za sve. Ova knjiga bi nas trebala naučiti toliko toga i pružiti nam znanje za koje nismo ni znali da nam nedostaje i da nas zanima. Trebali bismo ju pročitati radi sebe, ali i zbog ljudi oko nas.

Za kraj nekoliko citata, odnosno odlomaka koji su mi se jako svidjeli i kojima ću se rado vraćati.

  • "Mala zanimljivost: znak po kojem možete prepoznati da dvoje ljudi ozbiljno shvaća svoju vezu jest trenutak kada počinju planirati zajedničku budućnost." (str. 17)
  • "Bez pogleda u oči uzalud bacamo riječi u zrak." (str. 24)
  • "Dodiri i tjelesni kontakt iznimno snažno pojačavaju svaku našu percepciju kontakta s drugim ljudima." (str. 29)
  • "Pri upoznavanju samoga sebe uvelike će vam pomoći mentalna mapa." (str. 61)
  • "Što bih odlučio kada me ne bi bio strah?" (str. 64)
  • "Dakle, uz trunku hrabrosti usudit ću se tvrditi da znate odgovor na svako pitanje koje vam padne na pamet. Ili drukčije rečeno - neće vam pasti na pamet nešto što ne biste znali riješiti." (str. 75)
  • "Ključ uspjeha su mali, u početku čak smiješni ciljevi. Maleni koraci. Katkad nećemo uspjeti, ali ponekad ćemo moći proslaviti..." (str. 80)
  • "Napraviti najbolje što možete od onog što imate i na mjestu na kojem se upravo nalazite, jedino to ima smisla. Usredotočite li se na borbu, mogli biste propustiti ono najljepše." (str. 93)
  • "Ne dajte im svoju energiju. Ne dopustite da glupi ljudi manipuliraju vama." (str. 113)
  • "Kralja ne možete glumiti, kraljem vas čine drugi." (str. 191)
  • "Često čujemo kako nas je neka osoba razočarala ili iznenadila. Bilo bi dobro da budemo svjesni kako nas nije iznenadila ili razočarala ta osoba, već slika koju smo o njoj stvorili." (str. 293)





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...