Čovjek zvan Ove, Fredrik Backman

RECENZIJA

Izdavač: Fokus na hit

Već neko vrijeme pratim recenzije ove knjige po instagramu te me jako zanimalo zašto ljudi toliko hvale ovu knjigu. Pročitala sam ju i sad mi je sve jasno. 

Kao i s drugim Backmanovim knjigama, mučila sam se na početku. Prvo sam mislila da je samo do moje volje za čitanjem, ali ovo je već treća knjiga pa sam primijetila neki obrazac. Ali kao i kod drugih knjiga, nakon nekog vremena ju nisam mogla ostaviti iz ruku. Privukla je moju pažnju, osvojila je moje srce, a onda na kraju knjige rastrgala ga je na milijun komadića.

"Morate upoznati Ovea. Ljudi poput njega prava su noćna mora za susjede. Ima svo vrijeme ovog svijeta, prozor s kojeg drži na oku cijelu ulicu, stroge principe, kirurški precizne rutine i – kratak fitilj. Dozlaboga je drzak i inatljiv. Prezire svijet oko sebe, točnije – ono u što se neuredna, neodgovorna i nesposobna ljudska rasa prometnula. A nije ni da svijet njega silno voli… 

Najmanje što mu u životu treba su novi susjedi, još k tome useljenici, nevjerojatno glasni, brbljavi i radosni, s dvije male musave napasti. Naravno da ga je snašlo upravo to. I prije nego što su se pošteno smjestili, uspjeli su automobilom (jer jasno da nemaju pojma o vožnji u rikverc) izobličiti Oveov poštanski sandučić. I nikad više, s tim nisu prestali. Malo po malo, izobličili su sve ono što je Ove mislio da jest."

Ove je jako zanimljiv lik. Na početku pomalo živcira i kako ne razumijete zašto je takav, to ima smisla. Tijekom romana, polako ga upoznajemo i shvaćamo neke stvari, polako razumijemo zašto se ponaša tako kako se ponaša, zašto je Ove takav kakav je. 

Teško je čitati o nekim stvarima. Prije svega meni je ovo predivna ljubavna priča. Ove i njegova žena imali su predivan početak. Ove se dosta dugo vremena zbog nje vozio vlakom samo kako bi ju slušao, a ona mu je oprostila laži koje joj je na početku rekao. Djelovala je dobro na njega, zbog je je bio manje neugodan prema drugima, ali ona ga je napustila. Umrla je i Ove je ostao sam. Bez djece, bez svoje voljene osobe i tako je došao na jednu ideju. Pridružiti joj se.

To mu uopće nije uspjelo. Upoznao je neke divne ljude, dobio je nove susjede, upoznao je stare susjede i svi su mu oni pomogli da pronađe nešto novo u životu što mu može biti bitno.

„Ljudi kažu da Ove vidi svijet samo crno ili bijelo. Ali ona je bila njegove boje.“

Ove je uvijek bio ispravan i uvijek je bio za pravdu. U nekim slučajevima ta pravda je predstavljala jednu stvar za njega, a drugu stvar za druge, ali Ove je uvijek htio raditi samo no što je ispravno. Tako se svađao s nekim ljudima, upadao u probleme, ali držao se svojih principa.

Ne kažem da je to ispravno i da je uvijek poželjno, nekad treba malo popustiti, ali Oveu je to ispalo jako dobro. Zbog principa izgubio je posao, ali dobio je novi, a još bolje od toga, tako je upoznao ljubav svog života. 

Osim što je ovo ljubavna priča, još je i priča puna pouka. Ove nas može naučiti toliko toga iako na prvu možda ne izgleda tako. Može nas naučiti koliko sitnice znače, koliko su neki trenuci bitni i čak kad je teško, da ne odustajemo jer postoje ljudi kojima možemo pomoći. Svatko od nas čeka neki svoj trenutak da zasja i da se pokaže koristan. Nakon tog trenutka shvatimo koliko smo bitni drugima i da možda neki ne bi uspjeli doživjeti sljedeći dan da nije bilo nas. Takvi trenuci su najbolji i najljepši trenuci ikad jer daju smisao našem životu, ali i tuđim životima. 

Ova knjiga me pogodila i dotaknula na toliko načina da ih ne mogu sve ni napisat. Jako je emotivna, možete se uz nju smijati, možete i plakati, a u nekim trenucima možete biti malo živčani ili iznervirani. Ovo je knjiga koja pogađa sve emocije i to mi se jako sviđa. Ako ste čitali neke druge Backmanove knjige, definitivno pročitajte i ovu knjigu, nećete požaliti, a ako niste čitali ništa od Backmana, onda možete ovu knjigu pročitati kao prvu njegovu knjigu. Vjerujem da će vam biti odličan početak te da ćete brzo pročitati i sve ostale.

Za kraj vam ostavljam nekoliko citata:

• "Ljudi kažu da Ove vidi svijet samo crno ili bijelo. Ali ona je bila njegove boje. Sve boje koje je imao." (str. 36)
• "Kad nekoga izgubite, nedostaju vam najčudnije stvari. Male stvari. Osmjesi. Način na koji se okretala u snu. Čak i krečenje sobe jer je ona tako htjela. Za nju." (str. 43)
• "Često je znala reći da „svi putovi vode do nečega što je za nas predodređeno“. I za nju je, možda, bilo toga nečega. Ali za Ovea je to bio netko." (str. 59)
• "„Treba ti samo jedna zraka svjetla da otjera sve tamne oblake“, rekla mu je jednom kad ju je upitao kako može sve vrijeme biti tako dobre volje." (str. 79)
• "Da ga je itko pitao, rekao bi mu da prije nje nije živio. Isto tako, nije ni nakon nje." (str. 97)
• "Kažu da se najbolji ljudi rađaju iz svojih pogrešaka i da se često kasnije poprave. Da postanu toliko bolji da te njihove greške padnu u zaborav." (str. 107)
• "Svi ljudi žele dostojanstven život, ali dostojanstvo svakome čovjeku znači nešto drugo." (str. 191)
• "Ponekad je teško objasniti zašto neki ljudi odjednom naprave stvari koje naprave. Ponekad je to, naravno, zato što znaju da će ih prije ili kasnije ionako napraviti, pa zašto onda ne bi baš sada, a ponekad je upravo suprotno - shvate da su neke stvari trebali napraviti davno prije." (str. 196)
• "Teško je čovjeku priznati da je u krivu. Osobito kada je u krivu bio jako dugo." (str. 212)
• "Ponekad se čovjek, kada mora pokopati jedinu osobu koja ga je ikad razumjela, unutar sebe raspada na komadiće. I nema tog vremena koje može zaliječiti takve rane." (str. 225)
• "Ljubav je čudna stvar. Uhvati te nespremnog." (str. 226)