Govorili su da sam preosjetljiva, Federica Bosco

RECENZIJA

Izdavač: Poetika

Zanimljiv je osjećaj upoznati sebe. Ponekad imamo prijatelje jako dugo vremena ili smo jako povezani s nekim i mislimo da znamo te ljude dovoljno dobro, ali onda pročitamo ovako neku knjigu i shvatimo da ne znamo sebe. Neke stvari koje su mi se događale nisam mogla opisati riječima, ali u ovoj knjizi je opisano na savršen i odličan način. Svaka riječ ove knjige me pogodila, sve sam osjetila na svojoj koži i napokon sam upoznala sebe. Čudan je to osjećaj. Mislimo da znamo sami sebe, a zapravo možda i ne znamo. Možda se uopće ne poznajemo pa su nam potrebne ovakve knjige kako bismo se upoznali. Zahvalna sam na Federici što je svoje osjećaje napisala u ovoj knjizi i tako pomogla nama ostalima da se bolje shvatimo.

"Osjećaš promjene raspoloženja, hvataš skrivene poglede, zamjećuješ nedorečenosti? Događa ti se da ušavši na nepoznato mjesto odmah osjetiš da nešto nije kako valja? Imaš bogat unutarnji život, tražiš harmoniju, iako te ponekad muče bujice misli? Izbjegavaš koncerte i velike događaje, jer te metež istodobno potiče i otuđuje, kao da si u mjehuriću sapunice? Kada vidiš nekoga tko se osjeća loše, odmah znaš što učiniti da bi mu bilo bolje? 

 Ako si na dio ovih pitanja odgovorila potvrdno, sigurno si vrlo osjetljiva osoba i zbog toga ti je u životu ponekad znalo biti jako teško. Dosta! Upamti da visoka osjetljivost nije slabost! Ona može biti tvoja tajna snaga. Zahvaljujući tome što uspijevaš „jače“ hvatati signale koje odašilje svijet, vidiš da se stvarnost prelijeva u različitim bojama. Ne odbijaj ih, zaogrni se njima, jer je biti osjetljiv prelijepo! Upoznaj strategije koje omogućavaju da preveliku osjetljivost prekuješ u životnu supersnagu, oslobodi se loših ljudi i situacija koje te uništavaju i raduj se životu u svim duginim bojama. 

Ova je knjiga također i ključ za bolje odnose s nekim bliskim tko je iznimno osjetljiv. Zahvaljujući osobnoj perspektivi čitatelj konačno može razumjeti što osjeća partner, dijete, roditelj… i pronaći odgovore na pitanja koja ga odavno muče."

Federica je dosta citirala druge autore, kao npr. Christel Petitcollin i njezinu knjigu Kako manje misliti. Iznimno mi je drago što sam prvo pročitala tu knjigu, pa tek onda ovu. Kad sam tek počela čitati, uplašila sam se kad sam shvatila da sam možda preosjetljiva, a zbog knjige Kako manje misliti sam zaključila i da sam iznimnomisleća osoba. Bilo me strah kakve sam si sve dijagnoze sama postavila pa sam čitajući brzo shvatila da su to iste stvari, samo su ih autorice drugačije nazvale. Onda mi je bilo puno lakše.

„Imajmo na umu da ni njima nije lako s nama, nije im lako razumjeti naša duhovna stanja (njima nerazumljiva jer ne govore naš jezik), nositi se s našim snažnim emocijama i oprečnim stanjima radosti ili tuge, s našim rendgenskim opažanjem i čitanjem misli.“

Teško je priznati sam sebi da imaš problem. Ali zbog tvog problema i drugi imaju probleme s tobom. Tako moja osjetljivost utječe na druge. Teško im je nositi se sa mnom kad me nešto povrijedi jer nitko ne razumije kakva je to bol i zbog čega je došla. Čak i kad objasnim nekoliko puta gdje je točno nastao problem, osoba me zna gledati tako zbunjeno, kao da sam objašnjavala kvantnu fiziku i onda jednostavno zaključi kako sam ja pretjerala i kako nisam trebala tako reagirati kako sam reagirala. 

Federica nam u ovoj knjizi priča svoju priču. Govori nam kako je bilo njoj i kako se izborila s nekim stvarima. Daje nam nadu, daje nam vjeru u bolje sutra. Dok sam čitala knjigu za skoro sve sam imala reakciju "pa ovo sam tako ja!". Baš sam se mogla povezati s knjigom i iznimno mi je drago što sam ju pročitala. Mogla sam suosjećati s Federicom. Znam da me ona može razumjeti i znam da ja razumijem nju. 

Razlika između ove knjige i Kako manje misliti je u tome što Christel ima uvid u iznimnomisleće osobe. Ona je razgovarala s njima i ona nam prenosi priču. Dok čitamo njezinu knjigu imamo osjećaj kao da razgovaramo s njom i ona nam daje savjet. U ovoj knjizi Federica nam priča svoju priču i imamo osjećaj kao da smo mi napisali knjigu. Obje su detaljne i stvarno su pružile veliku količinu informacija, ali razlika je u perspektivi priče. Meni osobno se više sviđa Federicina perspektiva. Ona je znala kako se ona osjeća i onda to objasnila stručnim pojmovima, a Christel je objašnjavala kako se osjećaju njezini pacijenti i onda to objasnila stručnim pojmovima. 

Smatram da su obje knjige bile bitne za moj osobni razvoj i drago mi je što sam prvo pročitala Kako manje misliti zbog citiranja u knjizi. Inače, osim toga, stvarno mislim da je svejedno koju knjigu će netko prvu pročitati, bitno je samo pročitati obje knjige. 

„Moramo imati na umu, i to uvijek, da nije naša krivica što smo rođeni tako osjetljivi, što reagiramo emotivno i što nam je srce krhko poput mjehurića sapunice.“

Stvarno vjerujem da će mi ova knjiga pomoći. Nekad je bilo trenutaka kad ne bih mogla opisati svoje osjećaje i ni ja sama ne bih znala zašto me nečije ponašanje baš toliko povrijedilo, možda to neću znati ni nakon ove knjige, ali barem znam da nisam u potpunosti ja kriva za sve te emocije. Moja osjećajnost je dio mene i ja ju radosno prihvaćam. Želim biti superheroj, želim prihvatiti ovu super moć jer vjerujem da može biti veliki dar. 

U knjizi možemo pronaći veliki količinu savjeta. Pred kraj knjige ima nekoliko "zapovijedi" kako bi nam život bio lakši i bolji, zatim ima podsjetnik od 20 točaka koji bi preosjetljive osobe trebale imati stalno uz sebe te pred sam kraj ima i popis alata za preživljavanje, odnosno predmeta i stvari koje bismo trebali imati u svakom trenutku kod sebe.

Ovu knjigu bih preporučila svima da pročitaju. Apsolutno svima! Možda se pitate zašto. Zato što ste možda vi preosjetljivi, a možda zato što poznajete takvu osobu. Ako sumnjate da imate u životu nekoga tko bi mogao biti preosjetljiv, pročitajte ovu knjigu, pokažite mu kako ga razumijete, pokažite mu kako ste tu za njega. Čitanjem ove knjige dobit ćete bolji uvid u način razmišljanja takvih osoba i lakše ćete ih razumjeti.

Reći ću vam malu tajnu. Sve emocije su nam pojačane. Tako da kad napravite i nešto lijepo za takvu osobu, ona će biti presretna. Ako ju možete povrijediti sitnicama, možete ju učiniti i sretnom sa sitnicama.

Za kraj vam ostavljam mali "test" kako biste vidjeli pripadate li preosjetljivim ljudima.

"Hipersenzibilan si ako:

1. Kad si bio dijete, roditelji i nastavnici smatrali su te preosjetljivim i sramežljivim, a i sam si osjećao da si drugačiji od vršnjaka, neprilagođen i neprihvaćen.
2. Primjećuješ stvari u okolini: raspoloženja, poglede, ono neizrečeno. (...)
3. Imas bogat i složen unutarnji život: privlači te sve što ima "duhovnu" dimenziju, neprestano tražiš sklad i smatraš se kreativnim i maštovitim. Često ti govore da pretjerujem ili da živiš s glavom u oblacima.
4. Snažno doživljavaš umjetnost, pa tako primjerice glazba budi u tebi snažne osjećaje i raznježiš se na prizore ljepote: slike, odlomak u knjizi, ples, film.
5. Osjetljiv si na tjelesnu i psihičku bol, svoju i tuđu.
6. Ima dana kada se osjećaš iscrpljeno i moraš ostati u krevetu, u mračnoj sobi ili na nekom mjestu gdje možeš biti sam. (...)
7. Posebno si osjetljiv na sredstva koja potiču budnost i na kofein.
8. (...) U gužvi se osjećaš uznemireno i istodobno isključeno, kao da si u nekom balonu.
9. Skrupulozan si i perfekcionist. (...)
10. Lako se prestrašiš i strah te dugo ne napušta.
11. Uznemiren si ako moraš mnogo toga obaviti u kratko vrijeme; osjećaš se zbrkano i nemirno i najradije bi pobjegao.
12. Kad vidiš nekoga u nevolji, odmah znaš što treba poduzeti da bi se ta osoba bolje osjećala i činiš upravo ono što će joj pomoći; znaš slušati, poistovjećuješ se sa sugovornikom i uvijek znaš što mu je potrebno. Bolje se brineš o drugima nego o sebi.
13. Kad si jako gladan, postaješ nemoguć i ne možeš se usredotočiti i smiriti.
14. Promjene te uznemiruju: selidba, prekid veze, otkaz, čak i odlazak na putovanje događaji su koji izazivaju velik stres.
15. Poduzimaš sve kako bi organizirao život sa što manje stresnih situacija. Izbjegavaš sukobe kad god je moguće, a na natjecanjima, ili kad te promatraju dok obavljaš neki posao postaješ toliko napet i uznemiren da je rezultat ispod tvojih sposobnosti."

Također, izdvojila sam za vas neke citate koji su mi se posebno svidjeli.

• "Kako pokazuju brojni znanstveni radovi, naša je emotivnost razvijenija nego kod većine i zbog bioloških i genskih razloga mislimo najprije srcem, a tek onda mozgom."(str. 30)
• "Zato što je predivno biti jednorog!" (str. 32)
• "Imajmo na umu da ni njima nije lako s nama, nije im lako razumjeti naša duhovna stanja (njima nerazumljiva jer me govore naš jezik), nositi se s našim snažnim emocijama i oprečnim stanjima radosti ili tuge, s našim rendgenskim opažanjem i čitanjem misli.
  Zato kada shvatimo da imamo supermoći, moramo ih prihvatiti.
  Ni Superman ni Spiderman nisu isprva bili presretni što su kao dar sudbine dobili nešto s čime se nije lako nositi, ali je društvu prijeko potrebno." (str. 41)
• "Pokušajmo misliti da ono što radimo, radimo odlično." (str. 92)
• "Mi imamo i poseban smisao za humor, često ciničan, katkad dvosmislen, ali sigurno jedinstven." (str. 118)
• "Tu smo da pomažemo i povezujemo ljude, da stvorimo nešto lijepo i prenesemo barem dio onoga što osjećamo, i da s veseljem,  radošću i udivljenjem okupljamo duše slične nama." (str. 153)
• "Otrcano zvuči, ali voljeti sebe znači voljeti svijet." (str. 194)
• "Imamo samo jedan život, nemojmo ga trošiti na rješavanje nerješivog, jer samo ako rastemo i napredujemo kao pojedinci, pokidat ćemo lance koju nas drže zarobljenima i koji nikome ne koriste." (str. 206)
• "Moramo imati na umu, i to uvijek, da nije naša krivica što smo rođeni tako osjetljivi, što reagiramo emotivno i što nam je srce krhko poput mjehurića sapunice." (str. 221)
• "Najjače sredstvo protiv stresa, i to besplatno, jest smijeh." (str. 248)