RECENZIJA
Izdavač: Mitopeja
Junaci je drugi nastavak serijala Mythos. Ovo je roman o grčkoj mitologiji Stephena Fryja.
Kratki sadržaj:
Ovo je roman o grčkim junacima koji dolaze nakon vremena bogova. Stephen nam je na svoj jedinstven način približio neke najpoznatije junake grčke mitologije i opisao nam njihove prepreke i dogodovštine. Svaki od junaka morao je proći kroz razne kušnje i zadatke kako bi zapravo postao junak.
U ovoj knjizi upoznajemo Perzeja, Herakla, Belerofonta, Orfeja, Jazona, Atalantu(junakinju), Edipa te Tezeja. Iako vidimo poveznice između nekih junaka, svaki od njih ima svoju priču koja je jedva čekala biti nam ispričana.
Ovo je jedan od onih romana koji vas privuku izgledom. Možda je to do mitopejinog izdanja, ali znam da me izgled svakako privukao, koliko god to površno zvučalo. Ali svi mi znamo, čim nam nešto izgleda lijepo, odmah mislimo da je super. I tako su me junaci privukli izgledom. Ali onda sam počela čitati. Naravno imala sam velika očekivanja jer sam pročitala prvi dio o bogovima. Junaci su jednostavno trebali biti bolji.
Moje iskustvo je počelo prvim dodirom. Znate ono kad ste zaljubljeni, pa dotaknete osobu koja vam se sviđa pa osjetite "leptiriće u trbuhu"? Možda nisam osjetila baš te leptiriće, ali svakako sam bila oduševljena. Nakon što sam prvi put primila knjigu u ruke, znala sam da moram provesti što više vremena s njom. Znala sam da ću osjetiti pravu radost jedino ako ju čitam polako i s razumijevanjem bez previše brzanja. Možda je to ovog puta stvarno potrajalo, ali nisam htjela brzati. Ovo je jednostavno jedna od onih knjiga koje se čitaju što duže i što sporije jer svaki napisan detalj je previše bitan.
Sad kad sam ispričala dosta toga što vam možda nema smisla, a možda vam ima previše smisla, vrijeme je da krenem na radnju.
Kao što sam napisala u kratkom sadržaju upoznajemo razne junake. Neki od njih su nam možda poznati iz povijesti, možda iz nekih filmova, možda smo ih čak čuli negdje, a ne znamo gdje. Ali svakako su nam neki junaci poznati. Ali koliko zapravo detalja o njima znamo?
Tijekom čitala primijetila sam kako su im dosta povezane radnje. Dosta njih je rješavalo zadatke koji su ih zapravo proslavili. Neki su rješavali zadatke zato što su usmrtili nekog iz obitelji pa su se htjeli spasiti furija, a neki su ih rješavali kako bi dobili prijestolje ili se pak dokazali društvu. Ali svi su se suočavali s teškim i opasnim zadacima. Ali da zadaci nisu bili takvi, gotovo nerješivi, kako bi naši junaci zapravo postali Junaci?
„Zlikovci pri slanju junaka u pohode uvijek vjeruju kako ih šalju u sigurnu smrt. Zlikovci se nikada ne opamete, jer zlikovce ne zanimaju mitovi, legende i pripovijesti. Kad bi ih zanimali, izvlačili bi pouke iz njih i odnosili pobjede, pa nam mora biti drago zbog njihovog neznanja i tuposti.“
Zapravo su zadaci bili super osmišljeni. Svaki od tih zadataka je trebao završiti smrću glavnog junaka. Svaki zadatak je trebao biti pretežak. Mnogi, prije junaka, su umirali rješavajući te zadatke pa su tako trebali umrijeti i naši junaci. Ali nisu, oni nisu umrli. Oni su se proslavili.
Ali ti junaci s kojima smo se upoznali u ovoj knjizi nisu bili previše drugačiji od bogova. Ubijali su, osvećivali se, spletkarili, imali su neke crte bogova o kojima smo mogli pročitati u prvom dijelu. Odisali su egoizmom i uzvišenošću. Ali imali su nešto što bogovi nisu imali. Imali su ljudski dio. Dio koji ih je povezivao s ljudima i zbog kojeg su mogli umrijeti, zbog kojeg su ih bogovi mogli kazniti. Junaci su zapravo bili smrtni ranjivi bogovi.
„Suđeno ti je da si junak Heraklo, s bremenom zadataka, no to je ujedno i tvoja odluka. Odlučuješ se podvrgnuti. Takav je paradoks življenja. Svojevoljno prihvaćamo da nemamo volje. “
Bogove ništa nije moglo spriječiti da se stalno upliću u živote smrtnika. Imali su svoje miljenike kojima su rado pomagali, ali imali su i ljude koje su mrzili pa su im dodatno zagorčavali život. Bogovi su se ljudima služili kao s marionetama, služili su im za zabavu. A kad im više nisu bili potrebni, pronašli bi način da ih se riješe.
I u ovom dijelu bogovi su nepodnošljivi. Rade što ih je volja i većinu toga rade samo kako bi napakostili nekom drugom bogu. Svi se drže na visokoj nozi, ali se previše međusobno mrze i zbog toga padaju jako nisko. Svi su spremni učiniti sve samo kako bi naljutili nekog drugog boga. I baš to ih čini bogovima i baš to ih čini drugačijima od ljudi.
Kad sve to spojimo, možemo doći do zaključka da junaci nisu previše krivi za svoje greške. Bilo je dosta uplitanja bogova u njihove živote i nekad su se jednostavno krivo nosili s teretom koji je bio stavljen na njihova leđa.
Kad sam vidjela popis junaka, jedva sam čekala pročitati priču o Edipu. Čitala sam o Edipu u srednjoj školi, ali jako me zanimalo kako je to sve opisao i prepričao Stephen. U pripovijedanje ove priče, kao i svih ostalih, unio je nešto svoje, nešto posebno zbog čega mi se ova priča posebno svidjela. Upoznala sam Edipa u potpuno drugačijem svjetlu već kad sam prvi put čitala o njemu u srednjoj školi.
Kad sam prvi put čitala o njemu nisam ga doživjela kao junaka. Bio je nesretan lik koji nije imao sreće sa sudbinom. Ali ovdje smo mogli pročitati koliko je nadaren i pametan Edip bio. Edip nije bio klasičan junak. Ubio je oca, dobio četvero djece s majkom, ali je postao kralj i bio je izvrstan kralj. Narod ga je obožavao. Ali završio je jako tragično.
„Edip je detektiv koji se služi svim postupcima istraživanja kojima su se Atenjani ponosili - logikom, brojevima, retorikom, poretkom i otkrivanjem - da bi na koncu iznašao istinu koja je neuredna, sramotna, prijestupna za društvo i zvjerski okrutna.“
Jedini problem kod ove knjige je to što nisam mogla zapamtiti sva ta imena. Ima ih previše i sva imena su nekako povezana. Ali zahvaljujući bilješkama, mogla sam pratiti gdje se koje ime spomenulo te sam mogla spojiti radnju prvog dijela, Mitova, i ovog dijela. U bilješkama su se često nalazile stranice na kojima smo se mogli podsjetiti nekih priča i to me spasilo. Pomoglo mi je da lakše doživim punu snagu ove knjige.
Ova knjiga me stvarno oduševila. Otkad sam pročitala prvi dio, priželjkivala sam trenutak kad će se ova knjiga naći na mojim policama, a posebno u mojim rukama. Kroz srednju školu posebno su mi se sviđale lektire grčkih tragičara i stvarno sam tražila kako da na zanimljiv i poučan način saznam o grčkoj mitologiji. Ova knjiga je stvarno odlična za naučiti i pročitati nešto o grčkoj mitologiji na poseban drugačiji način. Stephen nas je na svoj način približio ovom svijetu mitova. Svaka riječ, svaka rečenica posebna je priča za sebe napisana njegovim "perom".
Primjedbe
Objavi komentar