RECENZIJA
Izdavač: Mitopeja
Blijed pogled na bregove je prva novela nobelovca Kazua Ishiguroa.
Kratki sadržaj:
Glavni lik ove novele je Etsuko, žena srednjih godina, koja nas vodi na put kroz svoju prošlost. Nakon smrti najstarije kćeri, Keiko, druga kćer, Niki, dolazi u posjet. Kroz razgovor s Niki i tijekom tih dana Etsuko odlazi na putovanje kroz svoju prošlost i na dane kad je bila trudna s Keiko...
Prije čitanja ove knjige, nisam se pripremila na ovo. Nisam istraživala o ovom djelu te nisam istraživala o ovom piscu. Pročitala sam ono nešto kratko i sažeto što je mitopeja nudila na svojoj stranici i samo kupila knjigu. Da sam istražila nešto, bilo što, vjerojatno ne bih pročitala. Ali drago mi je što nisam, drago mi je što sam bila toliko nespremna jer me ova knjiga ostavila bez riječi. Dobro, ostavila me bez riječi samo prvi dan.
Kroz cijelu priču čekala sam da se nešto dogodi. Stalno je bilo napeto i napetost se samo podizala, ali ništa se nije događalo. Odnosno samo sam tako mislila. Zapravo se događao stvarni život tih ljudi koje je Ishiguro prikazao na svoj poseban način.
Radnja ove knjige prati sadašnjost i prošlost Etsuko. Nakon što se Keiko ubila, dolazi joj u posjet Niki te kroz dijalog s kćeri, Etsuko se vraća u prošlost. Prisjeća se života u Nagasakiju i prijateljice Sachiko. Sachiko je upoznala u vrijeme kad je bila trudna s Keiko. Sachiko je imala kćer Mariko koju Etsuko kasnije sanja.
Prisjeća se života s prvim mužem Jiro te njegova oca Otaga. U vremenu kad je Etsuko bila udana za Jiroa te živjela u Japanu, žene nisu imale pravo glasa. U to vrijeme, muškarci, posebno stariji muškarci u obitelji, bili su "glavni" i njihova odluka je konačna. Vidljivo je iz jednog razgovora Jirinog kolege s posla kako se njegova žena protivila njegovog pogledu na politiku te ju je on istukao zbog toga. Nitko prisutan u toj prostoriji nije vidio problem u nasilju već su smatrali kako je problem to što žena nije poslušala muža. Bilo je drugačije vrijeme već što je danas te je Kazuo to odlično prikazao kroz dijaloge likova. Također vidljivo nam je kako je otac glava kuće te sve treba biti po njegovom. Ako otac želi da se nešto uradi, to bi se trebalo uraditi, ali u jednom trenutku Jiro se suprostavlja ocu. To je prošlo iznenađujuće dobro.
U svakom dijalogu likova vidljivo je poštivanje koje imaju jedni za druge i kako se poštuju na jednoj višoj razini. Bilo mi je jako teško to za čitati jer u ovo današnje vrijeme činilo se previše lažno. Ali opet drugačija su to vremena. Drugačije su se ljudi odnosili jedni prema drugima.
Bilo mi je jako zanimljivo kako je Sachiro prikazana. Kroz cijelu radnju ona pokušava otići iz Japana u Ameriku jer je tamo bolje. Pokušava uvjeriti Etsuko kako odlazi zbog kćeri jer je njoj potrebno bolje obrazovanja i jer će za nju život izvan Japana biti bolji. Ali zapravo je glavni problem to što ona to ne radi zbog kćeri već nekog lika koji joj se sviđa. On se čini kao ovisnik koji potroši sve njezine novce pa onda ona i kćer ispaštaju.
Bilo mi je žao Mariko jer je ona najviše ispaštala u svemu ovome. Kako je tek dijete, odrasli su je cijelo vrijeme ignorirali i zanemarivali njezine osjećaje. Iako je Sachiro pokušavala objasniti Etsuko kako sve to čini zbog svoje kćeri, njezini postupci su govorili suprotno. Jedina utjeha koju je imala bili su mačići. Ali Sachiro je morala i to uništiti jadnoj djevojčici. Nakon onog užasnog prizora na rijeci i utapanja mačića ja ne znam kako se to dijete moglo oporaviti. Ja sam bila užasnuta s tim postupkom, ne znam kako bi bilo koje dijete moglo to gledati i ostati normalno nakon toga.
Sve u svemu ova knjiga me baš iznenadila. Planiram pročitati i ostale stvari koje mitopeja nudi od Kazua. Svidjelo mi je to stalno vraćanje u prošlost. Bilo je teško za pratiti u nekim trenucima, ali to mi je bilo baš super. Svidio mi se stil pisanja i koliku je važnost imao dijalog za cijelu radnju. Koliko se toga moglo saznati samo iz dijaloga i toga kako su se likovi ponašali jedni prema drugima. Bilo je baš osvježavajuće pročitati nešto ovako duboko nakon svih tih ljubića koje sam pročitala. Vjerujem da svako djelo koje pročitam ima određenu važnost u mojem životu te da će ovo djelo dobiti posebno mjesto na mojem popisu knjiga.
Primjedbe
Objavi komentar