Recenzija
Izdavač: Znanje
Kristin Hannah u Vučjoj djevojčici donosi snažnu i potresnu priču o gubitku, iscjeljenju i nadi. Doktorica Julia Cates, nekada ugledna dječja psihijatrica, nakon osobne tragedije povlači se u rodni grad, gdje se susreće s tajanstvenom djevojčicom pronađenom u šumi. Dijete, koje Julia naziva Alisa, gotovo ne govori, boji se ljudi i ponaša se kao da nikada nije pripadala civiliziranom svijetu. Dok pokušava doprijeti do Alise i pomoći joj pronaći mjesto u svijetu, Julia se istovremeno suočava s vlastitim ranama, obiteljskim odnosima i pitanjem koliko daleko je spremna ići kako bi nekoga spasila.
Ovo mi je najdraža knjiga Kristin Hannah. Obožavam njezin stil – emotivan, životan, često bolan – ali ova priča me posebno dotaknula. Hannah ne nudi laka rješenja ni savršene završetke, već iskrene emocije i likove koji griješe, pate i pokušavaju ponovno stati na noge. Kraj ove knjige me slomio, ali i ispunio na način koji se rijetko događa. Upravo zbog tog završetka, Vučja djevojčica mi je ostala duboko urezana u pamćenje.
Ako voliš romane koji diraju u najosjetljivije dijelove ljudske duše, knjige koje govore o djeci, traumi, obitelji i bezuvjetnoj ljubavi, ovo je naslov koji ne smiješ propustiti. Vučja djevojčica nije laka za čitanje, ali je iznimno lijepa, snažna i nezaboravna – prava knjiga za one koji se ne boje emocija.
Primjedbe
Objavi komentar