Recenzija
Izdavač: Mozaik
Moram priznati – ova knjiga me nije oduševila. Iako inače volim stil pisanja Loreth Anne White, Nemirne kosti mi se, za razliku od njenih ranijih romana, činila znatno sporijom i manje dojmljivom. Početak je bio dosta zamoran, teško je držao pažnju, a iako se priča kasnije razvije i postane napetija, ukupni dojam ostaje ispod onoga na što sam od nje navikla.
Radnja se temelji na starom slučaju nestale djevojke koji se ponovno otvara gotovo pola stoljeća kasnije, kad se otkriju ljudske kosti. Istražuju ga narednica Jane Munro i forenzička antropologinja dr. Ella Quinn, koje ulaze u mrežu tajni povezanu sa skupinom bivših prijatelja – sada uglednih članova zajednice. Pitanja iz prošlosti počinju rušiti pažljivo izgrađene živote, a druga žrtva dodatno zapliće istragu.
Iako je premisa zanimljiva i nosi potencijal za snažan psihološki triler, nedostajala mi je ona karakteristična napetost i emocionalna dubina kakvu je autorica znala postići u prethodnim knjigama. Likovi su mi ostali distancirani, a dinamika između njih nije dovoljno zaživjela da bi me potpuno uvukla u priču.
Nemirne kosti definitivno ima svojih trenutaka, posebice u drugoj polovici romana, ali općenito bih rekla da je ovo slabiji naslov u opusu autorice. Za one koji su već čitali i voljeli njene ranije romane, možda će ova priča biti pomalo razočaravajuća – no ako volite trilere sa starim zločinima i forenzičkom atmosferom, i dalje može poslužiti kao lagano čitateljsko iskustvo.
Primjedbe
Objavi komentar