Recenzija
Izdavač: Znanje
Knjiga puna iznenađenja.
“Julian Jessop, ekscentrični sedamdeset devetogodišnji slikar ovom je rečenicom započeo priču o svojemu životu te ju zapisao u svjetlozelenu bilježnicu koju je zatim ostavio u kafiću u koji zalazi svaki dan. Nakon petnaest godina žalovanja zbog gubitka supruge, on započinje ovaj projekt s ciljem dijeljenja iskrenih priča sa stvarnim osobama koje susrećemo svaki dan. Monica, vlasnica kafića pronalazi ostavljenu bilježnicu, te ponesena Julianovim riječima, ne samo da dopiše priču o sebi, nego odluči pomoći Julianu kako se ne bio osjećao toliko usamljenim. I dok se bilježnica seli iz ruke u ruku, svaka osoba, potaknuta iskrenošću drugih, u nju dopisuje svoje vlastite tajne, a mjesto koje će ih uskoro sve povezati postaje upravo Monicin kafić u kojem svatko od njih pronalazi nove prijatelje, hobi a neki čak i novu ljubav. No kad dođe do neočekivanih otkrića koji će uzdrmati njihovo prijateljstvo, ponukat će ih sve da se zapitaju: temelji li se sve zapravo na jednoj velikoj laži?”
Na prvu mi se ova knjiga nije svidjela. Nekako, počela mi je pomalo dosadno, ali dala sam joj priliku jer mi već neko vrijeme stoji na polici. Drago mi je što na kraju jesam.
Toliko toga se dogodilo u ovoj knjizi. Knjiga prati više likova pa se baš dosta toga događa. Super mi je način na koji su svi likovi povezani i to knjigu čini baš posebnom.
Knjiga je slatkasta, zanimljiva, drži vas neizvjesnima sve do kraja.
Ako volite ljubavne knjige s više naratora, onda je ovo knjiga za vas.
Primjedbe
Objavi komentar