Recenzija
Izdavač: Poetika
Moja najdraža knjiga ove godine.
“Mogu li dva slomljena srca postati jedno...? Nakon što je prije tri godine izgubila voljenu sestru Poppy, Savannah Litchfield kao da samo napola živi. Kada joj terapeut predloži da se pridruži ožalošćenim tinejdžerima na putovanju oko svijeta, Savannah pristaje i sa sobom nosi sestrin dnevnik. Sedamnaestogodišnji Cael Woods pun je bijesa. Godinu dana nakon što je izgubio starijeg brata, njegov je život u silaznoj putanji. Nekad najveća nada hokejske juniorske lige, Cael više ne može ni stati na led. Kad ga roditelji prijave za putovanje u inozemstvo, nijedan dio njega ne želi ići. Cael i Savannah kreću na putovanje i počinju pronalaziti utjehu jedno u drugome. A dok počinju spajati rasute krhotine, može li to biti početak ljubavi za koju nisu mislili da će je ponovno osjetiti?”
Ja ovu knjigu obožavam. Jako emotivna, jako tužna, jednostavno prekrasna.
Knjiga mi je bila dosta teška za čitanje. Nekako, dosta me pogodilo čitati o osjećajima onih koji su izgubili nekoga. Bilo je baš teško čitati o njihovim borbama i patnjama, ali isplatilo se.
Koliko god mi je knjiga bila teška za čitanje, obožavala sam svaki trenutak koji sam provela uz nju.
Ovoj knjizi ću se vraćati, možda čak jednom godišnje, ali vidjet ćemo.
Primjedbe
Objavi komentar