Recenzija
Izdavač: Stilus
Prekrasna knjiga o ljudskim odnosima i osjećajima.
“Sloane Parker živi jednostavnim životom knjižničarke u malenom gradu. Nikada se ne bi nazvala usamljenom… no svejedno se svakoga dana raduje trenutku kada stari čangrizavac Arthur McLachlan dođe u knjižnicu provjeriti stanje na policama i podbadati je. Njihov je obračun vrhunac Sloaneina dana pa se ona odmah zabrine kada se Arthur jednoga jutra ne pojavi. A onda prođe još jedan dan, pa još jedan.
Tjeskobna Sloane baca se u potragu za Arthurom sve dok ga ne pronađe gotovo prikovanog za krevet i očajnog u naumu da sakrije koliko je sretan što je vidi. Želeći unijeti više veselja u Arthurov turobni život, Sloane osniva improvizirani klub čitatelja. Polako se usamljeni i neprilagođeni građani uspavanoga gradića počinju sastajati. Svatko u srcu čuva svoju posebnu knjigu – kao i razlog da se izgubi (i na kraju pronađe) među njezinim stranicama.”
Na prvu knjiga mi nije sjela. Bilo mi je neobično pratiti više perspektivi odjednom. Iako sam zbog toga bila skroz upućena u radnju i sve osjećaje likova, bilo mi je pomalo čudno.
Ali na kraju sam jako zavoljela ovu knjigu. Jako sam plakala na jednom dijelu i to me baš pogodilo.
Knjiga je o stvarnim osjećajima i stvarnim problemima s kojima se susrećemo svakodnevno. Nema uljepšavanja, samo surova stvarnost koja nas okružuje.
Knjiga je slatkasta i za sve romantike pravi pogodak.
Primjedbe
Objavi komentar