Preskoči na glavni sadržaj

Ocean na kraju staze, Neil Gaiman

 Recenzija 


Izdavač: Mitopeja 

Ne znam kakvo je bilo slavljenje Božica kod vas, ali kod mene je uvijek bilo veselo. Na Badnjak se kitio bor, navečer se išlo na polnoćku, a onda bismo ujutro svi zajedno otvarali poklone. Dok sam bila mlađa jedva sam čekala zaspati navečer jer sam jedva čekala otvarati poklone ujutro. Ta radost, to iščekivanje i dan danas me prati. Svako Božićno jutro budem najsretnija ikad. Svake godine sve sretnija. Ali evo, ove godine je moje Božićno jutro uranilo. Ova knjiga je moje Božićno jutro, moje veselje, moje iščekivanje, moje jedva čekanje.


Moram priznati da sam bila loše taj dan kad mi je došla knjiga. Cijeli dan sam plakala jer su me prijatelji povrijedili i onda sam počela čitati i pročitala kako mu nitko nije došao na rođendan i kako su knjige i tako bolje od ljudi. Ova knjiga mi je došla u ruke u savršenom trenutku. 


Nisam znala o čemu je ova knjiga prije čitanja. Vidjela sam da ju Mitopeja izdaje i da ju ja moram pročitati. Prije toga sam od Gaimana pročitala samo Nordijsku mitologiju pa nisam ni znala što da očekujem. Nažalost, jedna sam od onih koji biraju knjige po izgledu. I moram vam priznati da nisam pogriješila.


Meni je ova knjiga kao neki dječji horor. Nije toliko strašna, a opet meni je sasvim dovoljno strašna da požalim što ju čitam tijekom noći. Nisam baš neka od tih horora, pa makar bili ovoliko malo strašni.


Knjiga ima i svojih mračnih strana i genijalno mi je kako su ilustracije bile isto tako mračne kad je tekst mračan. Kad god bih okrenula stranicu i vidjela da je ilustracija s crnom pozadinom, znala sam da me čeka nešto napeto. Možda je tako bilo i bolje jer bih se psihički pripremila.


U knjizi imamo opisano jedno prekrasno prijateljstvo koje je našem junaku bilo stvarno potrebno. Na samom početku nitko mu nije došao na rođendan i odlučio je da su knjige bolje od ljudi, zato mu je trebala jedna prijateljica, pa koliko god nadnaravna ona bila.


Meni se ova knjiga svidjela i jako podržavam izbor korica. Tko god je došao na ideju za dizajn je genije. Knjiga me privukla samo zbog korica, ali definitivno ću joj se vratiti jednog dana. 


Dobila sam dojam da je ova knjiga bila popularna i u Algoritmovom izdanju, a vjerujem da će joj popularnost samo još više rasti zbog Mitopejinog izdanja. Morate joj dati priliku. Ako joj ne date priliku, možda propustite priču svojeg života, možda propustite priliku sjetiti se nečega što se vama dogodilo, a nekako vam izmiče u sjećanjima. Možda se i vaša neka tajna krije u oceanu na kraju staze. 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...