Recenzija
Izdavač: Stilus
Ovu knjigu znala sam da moram pročitati. I jesam.
“Bilo da je riječ o vezama, poslu, obitelji ili našim odnosima s drugim ljudima, svi mi, svjesno ili nesvjesno, težimo tome da nas drugi vole i da se svidimo drugima. To je donekle i razumljivo jer, evolucijski gledano, za društvenu životinju poput nas, ovisnu o skupini, nekoć je bilo vrlo opasno biti nesuradljiv, nevoljen ili odbojan drugima. U međuvremenu su se mnoge okolnosti promijenile, ali naša želja da ugodimo i svidimo se drugima i dalje je sveprisutna, neovisno o spolu, dobi ili statusu. K tome još, u našim užurbanim, modernim životima naše uloge i odgovornosti sve su brojnije, a sve je više i onih kojima treba ugoditi. Problem nastaje kada u pretjeranom nastojanju da ugodimo drugima zanemarimo svoje potrebe i želje, žrtvujući tako vlastito zadovoljstvo i sreću.”
Ja sam tip osobe koja ugađa drugima. Znam, nije to baš dobro, ali jednostavno takva sam. Ponekad to je radim svjesno, ali najviše mislim da je do empatije. Kad su ljudi oko mene sretni, onda sam i ja sretna. I onda nekako volim ugoditi drugima ako znam da će biti sretni. Ali čak ni to nije dobro.
Pročitala sam knjigu, ali meni nije pomogla. Nema meni baš pomoći oko toga. Tvrdoglava sam i nekako i dalje volim da ljudi oko mene budu sretni. Možda sam trebala ovoj knjizi dati bolju priliku, ali u ovom trenutku znam da mi se to baš i ne mijenja. Ali ovu knjigu planiram pročitati ponovno i planiram joj dati iskrenu priliku. Želim promijeniti to kod sebe i znam da mi knjiga može pomoći, samo ja trebam odlučiti da to želim promijeniti.
Primjedbe
Objavi komentar