Preskoči na glavni sadržaj

Odavde do mjeseca, Julia Quinn

 Recenzija 


Izdavač: Mozaik 

Još jedna knjiga iz pera Julie Quinn, ali pitanje je koliko će vas ovaj naslov oduševiti?

Prije sedam godina slomila mu je srce…

Kada Robert Kemble po drugi put slučajno naiđe na Victoriju Lyndon ne može vjerovati svojim očima: Djevojka koja ga je razorila, koja ga je pustila da planira bijeg, a zatim ga ostavila da je čeka na cesti, odjednom se nalazi nadohvat ruke. Iako njegov bijes još nije poznavao granica, bilo joj je nemoguće odoljeti…

Prije sedam godina ostavio ju je gotovo uništenu…

Victoriji je otac lijepo rekao da se grof nikada neće oženiti župnikovom kćeri i bio je u pravu. Robert joj je obećao brak, a zatim je otplesao u London dok je ona trpjela sramotu spriječenog bijega. Iako ne uživa osobito u novom životu guvernante, kad joj Robert ponudi posao drugačije vrste – posao ljubavnice – ona ga odbija, nespremna žrtvovati svoju čast, čak ni za njega.

Poznat po tome što ne prihvaća ne kao odgovor, Robert obećava da će je učiniti svojom, na svaki mogući način. Mogu li ovi ljubavnici ponovno naučiti vjerovati jedno drugome? I je li ljubav doista slađa drugi put?”

Mene nije. Nije me uopće oduševila. Julia piše o prvoj ljubavi i sve to razumijem, ali nije mi se svidio način. Dosta toga mi je toksično i pomalo mi je sve bilo naporno. 

Dosta problema se moglo riješiti komunikacijom i mislim da nam ova knjiga može biti odlična lekcija za to. Komunikacija je općenito jako bitna, a posebno u ljubavnom odnosu, bila to veza ili brak. Bitno je iskomunicirati probleme s partnerom i moguće poteškoće koje bi se mogle pronaći na putu. Njih dvoje to nisu radili, mislili su da štite onu drugu osobu i na kraju su oboje bili povrijeđeni. To ne želim ni sebi ni osobi koju izaberem za sebe. Želim riješiti moguće probleme, želim se osjećati ugodno, želim znati kako se druga osoba osjeća. Zato je komunikacija bitna i potrudit ću se naučiti lekcije iz ovakvih stvari.

A ostatak knjige nekako mi uopće nije klasična Julia. Nešto mi je jednostavno bilo isforsirano i nije mi to bilo to. Knjiga je ovako okej, ali da ju nije napisala Julia, ne bih ju pročitala.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...