Recenzija
Izdavač: Mozaik
Neke knjige nas vode na nevjerojatna putovanja.
“Kad čujete riječ „putovanje“ obično pomislite na ono klasično – od točke A do točke B. No, putovati se može i drugačije; ne samo kroz prostor, već i kroz vrijeme. Kroz osjećaje, sudbine, doživljaje.
Zbirka priča Atlas za slijepe putnike vodi nas na svako od ovih putovanja. Sastavljena je od štorija različite duljine, žanra i pristupa. Izmišljeni putopisi ustvari su humoreske, kraće priče laviraju između mrtvački ozbiljnog i raspušteno duhovitog, a prozne crtice nerijetko u samo par rečenica otkrivaju svu okrutnost svijeta. Ili pak njegovu čudesnu ljepotu.”
Nisam baš neki preveliki dan ovakve književnosti. Ja sam navikla na klasične ljubavne knjige koje su užasno jako krinđ, a to mi odgovara. Kad mi se u rukama nađe nešto ovako, nešto “lijepe” književnosti, onda se ne osjećam kao da sam to ja.
Knjiga mi je bila zanimljiva i imala je neke trenutke koji su mi se svidjeli, bilo je trenutaka kad sam uživala, ali nekako jednostavno nisam navikla na ovako nešto.
Sve do sad, dok nisam pretražila knjigu na internetu, nisam znala da je u pitanju knjiga domaćeg autora. U moju obranu, ne gledam baš tko je autor, općenito. Tako da me to baš iznenadilo jer sam dobila dojam da je strani autor u pitanju koliko mi se stil pisanja svidio.
Mislim da ljudi kojima se ovakve knjige inače sviđaju, svakako joj trebaju dati priliku, a možda joj trebaju dati priliku i oni koji inače ovo ne čitaju, čisto malo da izađu iz svoje komfort zone.
Primjedbe
Objavi komentar