Recenzija
Izdavač: Puls čitaj
Nešto što stvarno volim su vampiri i onda čim čujem “knjiga s vampirima” ja sam kupljena.
“Cijeli se moj svijet promijenio kad sam zakoračila u Akademiju Katmere. Sve je u vezi ovog mjesta i njegovih učenika jednostavno… neobično. Ali, ipak, evo me tu, smrtnice među bogovima – ili čudovištima. Još uvijek ne uspijevam odlučiti kojoj od ovih zaraćenih strana pripadam, ako uopće pripadam ijednoj. Jedino što znam jest da postoji jedna stvar koja ih povezuje – mržnja prema meni. Ovo je zasigurno posljednje mjesto na kojem želim biti, ali nakon tragične smrti mojih roditelja, i nemam previše izbora. A tu je, naravno, i Jaxon Vega. Vampir sa smrtonosnim tajnama koji stotinama godina ne osjeća apsolutno ništa. No, ima nešto u njemu što me doziva, nešto slomljeno što, ni sama ne znam kako, savršeno pristaje u prazninu u meni samoj. Nešto što bi lako moglo značiti smrt za sve nas…”
Naslovnica ove knjige jako podsjeća na naslovnice Sumrak sage. A još je i radnja o vampirima. Samo ova knjiga me nije oduševila kao Sumrak saga.
Nekako razumijem ja sve to, Grace je došla u magičnu školu, ona je obična, ali zapravo nije obična i sve to. Ali nekako na početku je čudno. Dobila sam dojam kako je sve isforsirano, a ne volim kad se nešto forsira.
Jaxon je bog vampira, on je savršen, prekrasan, strašan i mogla sam ga tako i zamisliti. Ali cijela ta njegova fora “malo sam dobar, malo sam smeće” nije me dojmila.
Knjiga kao knjiga je dobra. Mene su malo iritirali likovi, ali radnja nije loša. Dobila sam dojam da se u nekim trenucima vrtimo u krug samo kako bi knjiga bila što veća, ali radnja je, osim toga, dobro napredovala.
Meni je bilo teško čitati ju jer sam zbog likova pomalo izgubila volju za čitanjem, ali vjerujem da ljubitelji vampira mogu uživati u ovoj knjizi. Vjerujem da im se ova knjiga može svidjeti.
Primjedbe
Objavi komentar