Preskoči na glavni sadržaj

Sretno mjesto, Emily Henry

 Recenzija 


Izdavač: Puls čitaj 

Jako volim knjige ove autorice. Znam da ću se uz njezine knjige smijat, znam da ću plakat, znam da ću osjećati.

Harriet i Wyn bili su savršen par otkako su se upoznali na koledžu – pristaju si kao sol i papar, med i čaj, maslac i kruh. Osim što je – iz razloga o kojima još uvijek ne razgovaraju – tome došao kraj. Prekinuli su prije pet mjeseci. Ali još nisu obavijestili svoje najbolje prijatelje. Nije stoga ni čudno da su se našli u zajedničkoj sobi u ljetnikovcu u Maineu koja je njihovoj grupi prijatelja posljednjeg desetljeća služila kao idealno utočište tijekom praznika. U svome tradicionalnom godišnjem povlačenju od svijeta na cijeli nezaboravni tjedan iza sebe ostavljaju sve užurbanosti i stresne trenutke svakodnevice gosteći se sirom, vinom i morskom hranom te uživajući u morskom zraku. Ali, ove je godine sve drugačije. Ove godine Harriet i Wyn očajnički se trude ne priznati sebi koliko žele ono drugo. Ove je godine ljetnikovac na prodaju i pred njima je posljednji zajednički tjedan na njihovu sretnom mjestu. Kako ne mogu podnijeti slomiti srce svojim prijateljima, odlučuju nastaviti s predstavom i glumiti kako su još uvijek zajedno. Naposljetku, koliko to teško može biti nakon godina zaljubljenosti i ispred onih koji te najbolje razumiju?”

Nekako svi znamo kraj ovakvih knjiga. Ali čak iako znamo kraj, to ne znači da ih ne trebamo čitati. Kod ovakvih knjiga nije bitan kraj, nego sredina. Bitno je što se dogodilo da bi likovi bili u takvom stanju, bitno je znati kako se osjećaju i onda kad sve to otkrijemo, tek je onda kraj bitan.

Nisam sigurna što da mislim o ovim likovima. Donekle razumijem zašto nisu prijateljima rekli da su prekinuli, ali su se našli u groznoj situaciji. Našli su se u situaciji iz kakve ne mogu pobjeći, pa su morali razgovarati o nekim stvarima.

Iako su prekinuli, oboje i dalje imaju osjećaju prema onome drugome. Iako su prekinuli, ne mogu si pomoći kad su blizu jedno drugome. Iako su prekinuli, ne mogu jedno bez drugog.

Jako mi se svidjela cijela priča. Svidjelo mi se kako likovi razmišljaju, koliko su toga spremni učiniti jedno za drugo. Isto tako ova knjiga mi je pokazala kako prava ljubav pobjeđuje sve. Kad je neka osoba za nas, onda je ta osoba samo za nas. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...