Preskoči na glavni sadržaj

Sretno mjesto, Emily Henry

 Recenzija 


Izdavač: Puls čitaj 

Jako volim knjige ove autorice. Znam da ću se uz njezine knjige smijat, znam da ću plakat, znam da ću osjećati.

Harriet i Wyn bili su savršen par otkako su se upoznali na koledžu – pristaju si kao sol i papar, med i čaj, maslac i kruh. Osim što je – iz razloga o kojima još uvijek ne razgovaraju – tome došao kraj. Prekinuli su prije pet mjeseci. Ali još nisu obavijestili svoje najbolje prijatelje. Nije stoga ni čudno da su se našli u zajedničkoj sobi u ljetnikovcu u Maineu koja je njihovoj grupi prijatelja posljednjeg desetljeća služila kao idealno utočište tijekom praznika. U svome tradicionalnom godišnjem povlačenju od svijeta na cijeli nezaboravni tjedan iza sebe ostavljaju sve užurbanosti i stresne trenutke svakodnevice gosteći se sirom, vinom i morskom hranom te uživajući u morskom zraku. Ali, ove je godine sve drugačije. Ove godine Harriet i Wyn očajnički se trude ne priznati sebi koliko žele ono drugo. Ove je godine ljetnikovac na prodaju i pred njima je posljednji zajednički tjedan na njihovu sretnom mjestu. Kako ne mogu podnijeti slomiti srce svojim prijateljima, odlučuju nastaviti s predstavom i glumiti kako su još uvijek zajedno. Naposljetku, koliko to teško može biti nakon godina zaljubljenosti i ispred onih koji te najbolje razumiju?”

Nekako svi znamo kraj ovakvih knjiga. Ali čak iako znamo kraj, to ne znači da ih ne trebamo čitati. Kod ovakvih knjiga nije bitan kraj, nego sredina. Bitno je što se dogodilo da bi likovi bili u takvom stanju, bitno je znati kako se osjećaju i onda kad sve to otkrijemo, tek je onda kraj bitan.

Nisam sigurna što da mislim o ovim likovima. Donekle razumijem zašto nisu prijateljima rekli da su prekinuli, ali su se našli u groznoj situaciji. Našli su se u situaciji iz kakve ne mogu pobjeći, pa su morali razgovarati o nekim stvarima.

Iako su prekinuli, oboje i dalje imaju osjećaju prema onome drugome. Iako su prekinuli, ne mogu si pomoći kad su blizu jedno drugome. Iako su prekinuli, ne mogu jedno bez drugog.

Jako mi se svidjela cijela priča. Svidjelo mi se kako likovi razmišljaju, koliko su toga spremni učiniti jedno za drugo. Isto tako ova knjiga mi je pokazala kako prava ljubav pobjeđuje sve. Kad je neka osoba za nas, onda je ta osoba samo za nas. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Nešto za Božić, Saša Jakšić

 Recenzija  Izdavač: Prof&Graf Mislim da već i ptice na granama znaju koliko volim kratke priče. Nekako imaju poseban čar. Ovo tu je zbirka priča i vjerujem da će vam se barem jedna od njih svidjeti. Svaka priča ima neku svoju dušu. Sve priče su odvojene i likovi nisu povezani. Ono što me najviše oduševilo kod ove knjige je što se jedan od likova zove Tena. Nisam navikla da viđam svoje ime. Znam za onu knjigu Tena, imali smo ju kao lektiru, ali nije mi baš sjela. Ali ovdje me baš ugodno iznenadilo. Ne mogu odabrati svoj favorit jer je tako s kratkim pričama. Nekako krenem čitati jednu i zaljubim sve u sve, pa mi ona postane favorit, pa krenem sa sljedećom pričom i opet se zaljubim u sve i onda mi ta knjiga postane favorit i tako u krug dok ne dođem do kraja knjige. Tako da ljubitelji ljubavnih knjiga i Božića, ovo je knjiga za vas. A ako vas još uvijek nisam osvojila, u zbirci ima čak jedna priča od Kate Cooks, što me posebno oduševilo.

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...