Recenzija
Izdavač: Vorto Palabra
Ponekad knjige samo pričaju životnu priču. Nema nekih zapleta, raspleta, ubojstava, nego ima samo životna priča koja povezuje više likova.
"Malibu, kolovoz 1983. Djeca legendarnog pjevača Micka Rive tradicionalno obilježavaju kraj ljeta – ludom zabavom koja je društveni događaj sezone. Svi žele biti u društvu poznatih Riva – Nine, talentirane surferice i supermodela, braće Jaya i Huda; prvaka u surfanju i poznatog fotografa, i njihove obožavane sestrice Kit koja tek treba otkriti što će postati.
Jedina osoba koja se ne raduje zabavi godine je Nina, koja nikada nije voljela biti u centru pažnje, a koju je njezin suprug, profesionalni tenisač, upravo javno napustio. Možda ni Hudu nije do tuluma jer ima neriješenog posla s bratom, a to bi ih moglo koštati odnosa. Jay, s druge strane, broji minute do sumraka, kada će se pojaviti djevojka o kojoj ne može prestati razmišljati. A Kit ima nekoliko tajni koje skriva od svih – uključujući i gosta kojeg je pozvala ne upozorivši braću i sestru.
Do ponoći će se zabava potpuno oteti kontroli, a do jutra će raskošna vila izgorjeti. No prije toga, na slavnoj će zabavi alkohol teći u potocima, glazba će treštati do zore, slavne osobe spoticat će se jedna o drugu, a ljubavi i tajne koje su oblikovale generacije ove obitelji sve će isplivati na površinu."
Ovo je prva knjiga koju sam pročitala od Taylor Jenkins Reid i nažalost nisam sretna zbog toga. Knjiga mi je bila okej, ali svi toliko pričaju o njoj, svi toliko obožavaju ovu autoricu, a meni je prva knjiga ostavila samo okej dojam. Žao mi je zbog toga jer sam htjela da se i meni svidi.
Ali dobro. Sad ću vam reći zašto mi je knjiga samo okej. Prvo, apsolutno previše nepotrebnih likova. Naravno, imamo jednu obitelj koju prati ova knjiga, ali onda negdje na sredini knjige počnu se pojavljivati neki novi likovi i to me baš jako zbunilo tijekom čitanja. Nije mi bilo najjasnije kako sad se odjednom spominju neki likovi, gdje sam koga propustila i tako dalje. Ja nažalost nisam vidjela poantu uvođenja tih likova.
Priča, kao priča, mi je bila dobra. Ali, nije mi se svidjelo kako su neki likovi okarakterizirani. Mick je bio užasan. Ispočetka je stvarno volio svoju ženu, ali onda ju je počeo varati i ono što se meni nije svidjelo je to što se ona njemu svaki put vratila. Svaki put mu je oprostila. Prevara je stvarno gadna stvar i ja sam osoba koja tako nešto ne bi oprostila nikad. Nije do toga što me prevario, nego je do toga što je znao da ću biti povrijeđena i izabrao je povrijediti me. Izabrao je neku drugu osobu i osjećaje te osobe iznad mojih osjećaja i to je razlog zašto ne bih oprostila prevaru. Ali eto, Micku je njegova žena svaki put opraštala, a on je svaki put opet prevario.
Kad je umrla i kad su njezina djeca ostala sama, on se nije pojavio. Jednostavno, Mick je smeće od osobe.
Mislim da TJR ima izvrstan stil pisanja i mislim da razumijem zašto ju svi toliko obožavaju, ali ova knjiga je mogla biti puno bolja. Ne znam, nekako, razumijem da je knjiga životna, razumijem da život nije savršen i da se u životu događaju i loše i dobre stvari, ali mislim da je skroz opravdano kad me odluke nekih likova živciraju.
Da ocjenjujem knjige, ovoj knjizi bih dala 3/5, ali to je za mene dosta niska ocjena jer uglavnom čitam knjige koje me stvarno oduševe. Ali, općenito, knjiga je okej.
Primjedbe
Objavi komentar