Preskoči na glavni sadržaj

Zlatne ptice, Viktorija Majačić

Recenzija 


Izdavač: Prof&Graf

Volite li povijest? Hodati kroz povijest i tako se prisjećati nekih priča koje ste možda čuli od roditelja? Možda se jednostavno prisjećati nekih priča kojima ste i sami prisustvovali? Ako je na neko od ovih pitanja odgovor bio da, onda je ovo knjiga za vas. 

"Knjiga „Zlatne ptice“, autorice Viktorije Majačić, mali je županjski spomenar u kojem se kroz sedam priča, životne okolnosti fikcijskih likova i raspon od stotinu godina, kao sveznajući narator, pojavljuje staroslavenska božica Mokoš. Sudbine glavnih likova, stara narodna vjerovanja i običaji, faktografije vezane uz grad Županju, povijesne ličnosti i određene događaje, te promišljanja božice Mokoš o ljudskim životima i čovjekovom mjestu na Stablu svijeta pozivaju čitatelja na putovanje kroz vrijeme, na nostalgičnu šetnju krajolikom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali i unutarnje putovanje vlastitim sjećanjima."

U ovoj knjizi posebno mi se svidjelo kako je autorica opisivala hranu kroz povijest u Županji. Ne znam za neka jela, ali bilo je jako zanimljivo čitati o tome. Također svidjelo mi se kako je spominjala i glazbu. Imali smo baš poseban dodir na tu povijest. Nije nam samo predstavila neke činjenice koje ćemo lagano zaboraviti, nego nas je na poseban način uvela u priču. 

Ova knjiga nije samo štivo koje ćete uzeti u ruke i zaboraviti, nego je ova knjiga štivo koje ćete pamtiti još neko vrijeme, posebno ako se i vi sami sjećate nekih stvari iz prošlosti. 

Kako priča prati sedam različitih ljudi, tako možete kroz sedam različitih priča prisjetiti se prošlosti, a svaka od tih priča smještena je u različito vrijeme. Meni osobno je bila najbolja Ivanina priča jer mi je nekako najbliže. Ona je mlada djevojka koju muče problemi s kojima se mladi susreću, a pri tome je vrijeme radnje smješteno u novije vrijeme, skoro pa ovo vrijeme kroz koje mi prolazimo. 

Na prvu mi se knjiga možda nije svidjela, ali kasnije kad sam otkrila njezin čar, uspjela sam uživati u njoj, ali moguće da je to i do vremena koje je toliko daleko od mene. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Less, Andrew Sean Greer

 Recenzija  Izdavač: Mozaik Ja nisam baš za ovakve “lijepe” knjige. Nekako, navikla sam na ubijanje, romantiku i eventualno self help, ali ovako nešto je baš daleko od onoga što inače čitam.  “ Osrednji ste pisac na pragu pedesetog rođendana. Poštom vam stigne pozivnica za vjenčanje: vaš se bivši partner, s kojim ste bili devet godina, zaručio.  Ovaj poziv ne možete prihvatiti (bilo bi to suviše neugodno) ni odbiti (ne možete priznati poraz). Vaš je radni stol zasut nizom neprivlačnih pozivnica na književna događanja diljem svijeta. PITANJE: Kako šmugnuti iz grada? ODGOVOR: Pristanite na sve!” Knjiga je super, zanimljiva je, drži vas koncentriram na čitanje. Svakom stranicom sve vaš više zanima što će se dogoditi s Lessom, ali uopće nije za mene. Nisam navikla na tu lijepu književnost i baš mi je teško zbog toga. 

Nešto za Božić, Saša Jakšić

 Recenzija  Izdavač: Prof&Graf Mislim da već i ptice na granama znaju koliko volim kratke priče. Nekako imaju poseban čar. Ovo tu je zbirka priča i vjerujem da će vam se barem jedna od njih svidjeti. Svaka priča ima neku svoju dušu. Sve priče su odvojene i likovi nisu povezani. Ono što me najviše oduševilo kod ove knjige je što se jedan od likova zove Tena. Nisam navikla da viđam svoje ime. Znam za onu knjigu Tena, imali smo ju kao lektiru, ali nije mi baš sjela. Ali ovdje me baš ugodno iznenadilo. Ne mogu odabrati svoj favorit jer je tako s kratkim pričama. Nekako krenem čitati jednu i zaljubim sve u sve, pa mi ona postane favorit, pa krenem sa sljedećom pričom i opet se zaljubim u sve i onda mi ta knjiga postane favorit i tako u krug dok ne dođem do kraja knjige. Tako da ljubitelji ljubavnih knjiga i Božića, ovo je knjiga za vas. A ako vas još uvijek nisam osvojila, u zbirci ima čak jedna priča od Kate Cooks, što me posebno oduševilo.

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...