Preskoči na glavni sadržaj

Taoci, Clare Mackintosh

 Recenzija 


Izdavač: Mozaik 

Nekad smo tako sigurni u svoje postupke. Uvjereni smo kako mi ne bismo nešto napravili, uvjereni smo kako je netko postupio krivo, a onda se mi nađemo u takvoj situaciji i postupimo baš onako kako smo rekli da nećemo. 

"Mina se pokušava usredotočiti na svoj posao domaćice leta na prvom izravnom letu od Londona do Sydneyja. No, poteškoće s kojima se susreće pri podizanju svoje petogodišnje kćeri i pukotine koje se počinju nazirati u njezinu braku dodatno joj otežavaju zadatak.

Ali tek što se zrakoplov vine u zrak, Mina dobiva jezivu poruku od anonimnog putnika koji neće dopustiti da stignu na svoje odredište u jednom komadu. Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri. Tko god napisao poruku predobro zna za što je spremna žrtvovati cijeli svijet i kako je natjerati na suradnju.

Kad započnu ubojstva putnika, Mina mora odlučiti koga spasiti. Stotine putnika ili živote svoje kćeri i muža zatočenih u vlastitu domu?

Dvadeset je sati do Sydneyja. Štošta se može dogoditi u dvadeset sati."

Poprilično sam sigurna da bih uradila jednako kao Mina. Možda to nije skroz moralno od mene, ali ja sam prilično zaštitnički nastrojena osoba. Takva sam prema braći i sestra, a vjerujem da ću biti takva i prema svojoj djeci. 

Ali nadam se da neću nikada naći u takvoj situaciji. 

Radnja ovog romana je genijalna. Toliko dobro osmišljen triler. Napeto je cijelo vrijeme, a kraj me jako šokirao. Nisam očekivala ništa od toga. Posebno kad sam saznala tko se krije iza svega. 

Stil pisanja je jednostavan. Knjiga je brzo čita. Najbolje mi je bilo to što je knjiga pisana iz više perspektiva, pa sam pratila radnju u avionu i radnju kod Minine kuće. Poglavlja nisu ni prekratka, a nisu ni predugačka. Svako poglavlje je dovoljno dugačko da vas uvuče u radnju i da se jedva čekate vratiti u tu perspektivu. 

Likovi su sivi. Nisu ni crni, ni bijeli. Ne možete reći ni da je netko loš, ni da je dobar. Nekako, baš su ljudski. Imaju postupke kao što bi normalni ljudi imali, što je odlično, jer nekad dobijemo dojam da su likovi ili dobri ili loši, da odmah znamo tko je zlikovac, a tko heroj. 

Meni je knjiga bila izvrsna. Nisam dugo pročitala dobar triler i ovaj mi je baš sjeo. Nema previše krvi, napetost je ogromna, tako da je baš po mojem ukusu. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pedeset riječi za kišu, Asha Lemmie

RECENZIJA Izdavač: Mozaik Ovo mi nije najdraža knjiga ove godine, ovo mi nije najdraža knjiga ikad, ali zato je ovo knjiga kojoj ću se vraćati, bilo u mislima ili čitanjem. Ova knjiga vas može promijeniti. Može vas učiniti boljom osobom, može vas učiniti sretnijima, a opet, može vas baciti u depru iz koje ćete se teško izvući. Isplati se riskirati i pročitati ju. Isplati se uzeti u ruke i dopustiti da vas promijeni.  "Kyoto 1948., plavi automobil parkiran pred plemićkom vilom, očajna majka koja ostavlja djevojčicu prisiljenu obećati da će zauvijek biti poslušna. Ostatak života ta ista djevojčica samu će sebe spašavati tako što će uvijek iznova to obećanje kršiti. Kao izvanbračno dijete japanske aristokratkinje i afroameričkog vojnika, Nori od rođenja nigdje ne pripada. Iako su je djed i baka uzeli k sebi, učinili su to samo kako bi je sakrili, užasavajući se mrlje na carskom rodoslovlju, očajni u nastojanju da održe tradiciju u poslijeratnom Japanu. Poslušna preko svake mjere,

Ti me ne razumiješ, dr. Tara Porter

 Recenzija  Izdavač: Stilus  Ovo je jedan ženski vodič. Znam, mi žene smo često privilegirane kad se tiče knjiga. Dobili smo i knjigu Žene koje  previše osjećaju, ali teško da ćete naći knjigu Muškarci koji previše osjećaju. Zato smo mi djevojke u puno boljoj poziciji i nas je puno lakše za razumjeti jer dajemo svima priliku da pročitaju o tome. “ Nikada prije djevojke i mlade žene nisu imale toliko slobode i izbora kao danas. Ali nikada prije nisu bile ni suočene s toliko zahtjeva i očekivanja – bilo da si ih nameću one same ili da to čini njihova okolina. Neke stvari za djevojke i mlade žene kreću se u dobrom smjeru, ali neke druge krenule su po zlu. Problemi s mentalnim zdravljem među tinejdžericama i mladim ženama u strašnoj su uzlaznoj putanji: samoozljeđivanje među djevojkama u dobi od 16 do 24 godine skočilo je sa 6 posto u 2000. godini na današnjih oko 20 posto. Na koji se način današnje tinejdžerice i djevojke mogu nositi s ovim životnim razdobljem? Postoji li uopće jednoznača