Preskoči na glavni sadržaj

Čista divljina, K. A. Tucker

 Recenzija 


Izdavač: Fokus na hit 

Neke knjige nas mogu iznenaditi na poseban način. Uzmemo takve knjige u ruke, krenemo čitati i jednostavno upoznamo likove koje ćemo pamtiti ostatak svog života. Za mene je ova knjiga takva knjiga. 

"Calla Fletcher bila je beba kada je njezina majka zaključila da nije u stanju živjeti u aljaškom gradiću, kamo ju je dovela ljubav prema pilotu Wrenu, Callinu ocu. S djetetom je napustila Aljasku, ali i čovjeka za kojeg je bila uvjerena da je ljubav njezina života.

Dvadeset i šest godina kasnije Calla ne poznaje oca. Jedini kontakt koji je s njim imala bio je telefonski, i to dok je bila djevojčica. Međutim, kad dozna da je teško bolestan, zna da više ne može izbjeći putovanje u zabačeni gradić u kojem je rođena.

Ništa ju nije moglo pripremiti na Aljasku kakva ju je dočekala, hladna i surova. No sa svakim novim danom koji provede tamo, Calla otkriva da se iza sve te grubosti kriju ogromna srca.

Osobito jedno – ono koje će Callu dovesti u iskušenje.

Smije li ponoviti grešku svoje majke i zaljubiti se u aljaškog pilota? U muškarca koji ne poznaje život grada niti ga ima ikakvu namjeru upoznati? Ne odveć sretnog, ali ponosnog muškarca kojem su pilotska kabina i malena zajednica skromnih mještana cijeli – i jedini – život?"

Nisam sigurna koliko bi se meni svidio život tako u nekom zabačenom gradiću. Koliko god volim svoj mir, još više volim prošetati se po trgovinama i kupiti si nešto kad mi treba. 

U ovom gradiću svidjelo mi se što su svi toliko povezani međusobno. Svidjelo mi se što su tu jedni za druge, što si uvijek pomažu. Takva dinamika grada mi se sviđa. Sviđa mi se imati susjede na koje mogu računati i koji mogu računati na mene. Ali biti toliko udaljena od trgovina i života, taj dio mi se ne sviđa. 

Calla i Jonah su mi odlični. Prvo su bili neprijatelji, pa su napokon napredovali prema prijateljstvu i onda su postali još veći neprijatelji. Na kraju su ipak došli do nekih pozitivnih osjećaja. Cijela njihova dinamika mi je bila baš zanimljiva i opuštajuća. Smijala sam se uz njih, malo sam plakala uz njih, jednostavno dijelila sam s njima njihove osjećaje. 

Stil pisanja ove autorice me oduševio. Tako lagano me je uvukla u priču, tako lagano sam zavoljela likove. Svi likovi su sivi i jednostavno u jednom trenutku ih volite, u drugim trenutku ih mrzite. Dobro, ja nisam nikoga mrzila, ali su mi neki likovi išli na živce u nekim trenucima. 

Ovu knjigu sam htjela pročitati već neko vrijeme, ali tek sad sam dobila priliku i jako mi je drago što je prošla kroz moje ruke. Jako me iznenadilo koliko mi se knjiga svidjela, koliko sam brzo zavoljela likove i koliko sam se brzo uvukla u priču. 

Ako volite dobre ljubavne priče, likove uz Kine ćete plakati i smijati se, onda je ovo knjiga za vas. Nećete požaliti ako ju pročitate. 



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...