Preskoči na glavni sadržaj

Ménage a trois, Saša Jakšić

Recenzija 


Izdavač: Prof&Graf

Vjerujem da svatko od vas dnevno pojede barem jedan obrok. Bilo bi lijepo da su to tri obroka, ali evo, ja kao student nekad neki preskočim, ali dobro. Svatko od nas jede jer mora. Hrana nam je potrebna da preživimo. Ponekad uspijemo i uživati u njoj. A to je ono bitno za ovu recenziju. 

"Odvjetnica u zrelim godinama odluči potražiti bijeg od svog monotonog i bezličnog života u gradu odlazeći na mini godišnji odmor sama, u luksuzni hotel na moru. 

Već prvo večer privuče pozornost neobičnom muškarcu koji očito radi u tom hotelu, a zapadne za oko i ekscentričnom šefu kuhinje, koji je i nekakav celebrity chef, no njoj totalno nepoznat.

Našavši se u jednoj nadasve neobičnoj situaciji, i između dva muškarca koji se natječu za njenu pažnju, i sama se odlučuje malo zabaviti, jer ipak je na godišnjem odmoru. No, sve se zakomplicira kada se u tu zabavu upletu osjećaji...."

Alisa u Zemlji čudesa. To je naša Alisa. Otišla je na odmor, ali je taj odmor bila njezina zemlja čudesa. 

Svojim zanimljivim izborom večere upoznala je zanimljivog muškarca. I onda joj kroz sljedećih nekoliko dana taj muškarac pridaje pažnju. Možda je bilo neobično družiti se s nekime kome ne znaš ni ime, ali njoj su to bili stvarno lijepi dani. 

Kod Alise mi se najviše svidjelo to što je bila skroz normalna osoba. Nije reagirala pretjerano i nekako kako reagiraju svi ženski likovi u svim ljubavnim romanima kad god dođe do nekog problema. Ona je bila staložena i njezina je reakcija bila nekako iskrena, bila je onakva kakvu očekujemo od ljudi. Alisa je bila kao stvarni lik. Imala sam osjećaj da ju mogu upoznati negdje na ulici i to me osvojilo. 

A naša druga dva glavna lika su pomalo fascinantna. Jednome je muza, a drugi je vodi na savršene spojeve. Obojica se lijepo odnose prema njoj i obojica žele njezinu pažnju.

Kao i svaka Sašina knjiga do sada, oduševila me. Likovi su mi se svidjeli. Odlično mi je to što su bili toliko stvarni, što ništa nije bilo forsirano i što je radnja tekla nekako lagano, očekivano, a opet su se događale neočekivane stvari. 

Svi su dobili sretan kraj, a ja živim za sretne krajeve. 

Ovo je definitivno jedna od onih knjiga koje morate pročitati nekoliko puta u životu jer jednom nikako nije dosta. Prvi put ju morate pročitati da vas osvoji, drugi put zato što vam se toliko svidjela, a treći put zato što su vam likovi već postali prijatelji i želite se opet družiti s njima. To je najmanje 3 puta, a život je dovoljno dugačak za još koji put.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...