Recenzija
Izdavač: Puls čitaj
Nekad nam trebaju ovakve knjige. Trebaju nam knjige zbog kojih ćemo osjećati leptiriće u trbuhu, zbog kojih ćemo biti sretniji kad vidimo svoju bolju polovicu jer imamo tako nekoga divnoga u životu. Trebaju nam knjige koje će vam vratiti vjeru u ljubav.
"Dvoje najboljih prijatelja. Deset zajedničkih ljetovanja. Posljednja prilika za ljubav. Alex i Poppy naizgled nemaju ništa zajedničko. A opet, otkako su se prije dvanaest godina upoznali, najbolji su prijatelji. Iako većinu godine žive odvojeno – ona u New Yorku, a on u Ohiu – svakog ljeta nekoliko tjedana otputuju zajedno.
Sve do prije dvije godine, kad su to veličanstveno upropastili. Otad ne razgovaraju.
Iako je Poppy ostvarila sve o čemu je sanjala, i dalje nije sretna. Dapače, kad bi krenula o tome razmišljati, shvatila bi kako se posljednji put osjećala sretnom upravo na tom sudbonosnom odmoru u Hrvatskoj s Alexom. Stoga će pokušati uvjeriti svog najboljeg prijatelja da ponovno zajedno ljetuju..."
Inače sam veliki fan knjiga u kojima se neprijatelji zaljube. Kemija među takvim likovima mi je genijalna i živim za takve knjige. Kad sam uzela ovu knjigu u ruke i počela čitati o najboljim prijateljima. Nisam bila sigurna koliko će mi se svidjeti takva kemija, ali Alex i Poppy su me uvjerili kako trebam dati priliku prijateljima koji se zaljube.
Alex mi je novi dečko iz knjige. Obožavam sve vezano uz njega. Vidjelo se koliko mu je stalo do Poppy, ali bilo je jasno kao dan da mu se ona sviđa. Bio je pažljiv, sladak, divan, krasan, a Poppy je nekad to malo iskoristila.
Poppy mi je zanimljiv lik, ali nije mi baš sjela. Možda nije bila svjesna toga da se sviđa Alexu, ali mogla je primijetiti njegovo ponašanje. Uvijek je nju stavljao na prvo mjesto, uvijek je sve radio da ona bude sretna, a ona je nekad iskorištavala tu njegovu naklonost. Igrala se s njim toplo-hladno i samo ga zbunjivala.
Svejedno me knjiga oduševila. I dalje su mi draži neprijatelji, ali moram istražiti i ovaj trope jer mislim da bih mogla pročitati stvarno izvrsne knjige. Mislim da bih u stvarnom životu uvijek izabrala ljubavnu vezu između prijatelja, nego između neprijatelja jer je takva veza ljepša i nema toliko drame, ali kad čitam, više mi se sviđa kemija između neprijatelja.
Stil pisanja mi je bio skroz okej. Čitala sam knjigu i zbog radnje htjela sam ju što prije završiti, ali stil pisanja mi je bio nekako "klasičan". Nije mi pomogao oko čitanja, ali nije ni odmogao.
Radnja mi je bila odlična. Svaka stranica knjige imala je svoj smisao, sve je bilo lijepo uklopljeno i radnja je bila baš nekako ljubavno-napeta. Svakom rečenicom sve me više zanimalo što se dogodilo u Hrvatskoj i kako će zapravo završiti.
Ovaj naslov je odlična knjiga za ljeto. Mislim da bih još više uživala da sam i sama bila na nekom ljetnom odmoru dok sam ju čitala.
Primjedbe
Objavi komentar