Pax, Sara Pennypacker

 Recenzija 

Izdavač: Lumen 

Da mi je netko rekao da ću čitati knjigu o dječaku i lisici, pa plakati satima nakon čitanja, povjerovala bih mu jer sam takva osoba. 

"Lisac Pax ostao je siroče još kao mladunče. Srećom, pronalazi ga dječak Peter koji ga odnosi kući i tako spašava od sigurne smrti. Peter je pomalo osamljen dječak, majka mu je umrla, a otac je prilično strog i zatvoren čovjek. Utjehu i najboljeg prijatelja Peter pronalazi u liscu Paxu. Ali, nad životima dječaka i pitomog lisca nadvijaju se mračni oblaci – približava se rat, Peterov otac prijavljuje se u vojsku, dječak mora otići živjeti kod djeda, a prethodno Paxa vratiti u divljinu. Peter sada živi četiristo kilometara daleko od doma, u djedovoj kući, i veoma pati. Ne zbog razdvojenosti od oca, udaljenosti od rodnog doma ili novog života, Peter pati zbog Paxa. Muči ga savjest jer je crvenog lisca ostavio samog u noći uz rub šume u kojoj ga čekaju pogibelji i jednostavno želi biti sa svojim prijateljem. S druge strane Pax, ostavljen u šumi, proživljava velike kušnje – ne zna loviti, previše vjeruje ljudima i uopće se ne snalazi u divljini... Peter i Pax učinit će sve da ponovno budu zajedno, a na tome putu susreću različite likove koji će im pomoći."

Prekrasna knjiga. 

Kao mala obožavala sam gledati film Lessie se vraća kući, iako sam nakon svakog gledanja plakala kao kišna godina. Uvijek sam imala nekog kućnog ljubimca i znala sam kakva je to bol kad ga odjednom samo više nema pa sam se uvijek mogla poistovjetiti s osjećajima likova u tom filmu. 

Očekivala sam to od ove knjige, ali kraj me uništio jer nije bio onakav kakav sam ja mislila da će biti. 

Ali dobro, neću vam pričati o kraju. Pričat ću vam o svemu ostalome. 

Peter je divan dječak. Ima veliko srce i baš zbog tog velikog srca odlazi na težak put. Na tom putu mu je bilo grozno. Odmah na početku naišao je na ogromnu prepreku, ali čak i nakon toga nije odustao jer je znao koji mu je cilj, a kad imamo jasan cilj, činimo sve što možemo da dođemo do njega. 

Pax je lisica, ali kao i lisica ima neke osjećaje. On na početku knjigu, ali čak i dalje kroz radnju, vjeruje da će se Peter vratiti po njega. Tako se osjećaju sve napuštene životinje. Vjeruju da će se njihovi vlasnici vratiti jer im je teško shvatiti koncept napuštanja. 

Iako je napušten, svejedno mora preživjeti u divljini u kojoj se nalazi po prvi put otkad je rođen. Imao je sreće pa je našao neke lisice koje ga nisu u potpunosti odbacile, pa je uspio preživjeti. 

Po meni ova knjiga je odličan prikaz prijateljstva. Koliko god nekad zaboravimo da i životinje imaju osjećaje, svejedno se može stvoriti jaka veza između čovjeka i životinje. Može se stvoriti prijateljstvo. Naravno to nije isto prijateljstvo kao između čovjeka i čovjeka, ali je svejedno prijateljstvo. 

Zato mi se toliko svidjela ova knjiga. Peter ide pronaći Paxa, a Pax vjeruje kako Peter dolazi po njega. To je spona koja se stvorila između njih i nitko mi nikad neće moći uništiti. 

Ova knjiga zaslužila je biti dio popisa za obvezne lektire. Mislim da bi ju svako dijete iz osnovne škole trebalo pročitati. A isto tako, svako to dijete trebalo bi dati roditeljima da ju pročitaju jer je ovo knjiga za sve generacije. Možda će odraslima biti malo dječja, ali podsjetit će ih da su nekad prije bili djeca i da su možda imati tako kućnog ljubimca kojeg su smatrali prijateljima pa neće biti hladnokrvni oko ljubimaca svoje djece nego će pokušati shvatiti njihove osjećaje. 

Knjiga mi je bila odlična i definitivno joj se planiram vratiti jednog dana, kad budem spremna za plakanje.