Pax - Putovanje kući, Sara Pennypacker

 Recenzija 

Izdavač: Lumen 

Ovaj mi je naslov emotivniji od prethodnog. Očekujte da ima spojlere iz prvog dijela. 

"Puna je godina prošla otkako se Pax i Peter nisu vidjeli. Nekoć su bili nerazdvojni. No Peter je morao pustiti svojeg lisca u divljinu. A otad se svašta dogodilo. Pax i njegova družica, lisica Bodljica, postali su roditelji dvaju lisičića i jedne lisičice. Njihov je posao najljepši na svijetu – zaštititi svoju mladu obitelj i naučiti svoje potomke svemu što će im trebati za život u zemlji zaraženoj ratom. Kako bi osigurao bolji život za obitelj, Pax krene na putovanje prema Širokoj dolini koja bi im mogla poslužiti kao novi dom. No nije znao da će njegova kći, znatiželjna i živahna, krenuti za njim i izložiti se opasnosti.

I Peterov se život promijenio. Otac mu je poginuo u ratu. Izmučen grižnjom savjesti i usamljenošću, napušta svoj novi dom i Volu i pridružuje se Vodenim ratnicima, skupini mladih ljudi čija je misija izliječiti prirodu od rana koje joj je nanio rat.

Čini se da su se obojica smirili. Često i prečesto Peter misli na Paxa. Često i prečesto Pax misli na svojeg dječaka Petera. Život ide dalje i čini se da je sve u redu. I jest. Sve dok se ne razboli Paxova kći, energična lisičica nemirna duha (ista majka). Pax zna da jedino Peter može pomoći njegovoj kćeri, on je jedini čovjek kojemu vjeruje.

Da bi izliječio svoje slomljeno srce, Peter pak odluči živjeti sam samcat. Bez ikoga svojega. Bez ljubavi. Ne treba mu jer mu donosi samo bol i nesreću. No ljubav, prava ljubav, uvijek pronađe svoj put. Dječak i lisac napokon pronalaze jedan drugoga na dugome putovanju kući i zacjeljivanju rana, i fizičkih i emocionalnih."

Peter me baš iznenadio u ovoj knjizi. On više nije bio dječak kakav je bio u prvom dijelu. Bio je dosta hladniji i bezobrazniji. Gubitak Paxa ga je jako promijenio. 

On je čvrsto odlučio da mu nitko ne treba u životu. Ako pusti nekoga previše blizu, strah ga je da će ostati i bez te osobe, a to jednostavno nije dobar način za živjeti ostatak života. 

Pax ima lisičju obitelj za koju mora brinuti, pa je tako krenuo na put. Njegova nestašna i znatiželjna kćer mu se odlučila pridružiti. Nažalost razboljela se. 

Pax i Peter su se ponovno našli. 

Jako sam plakala zbog toga. Bila sam jako sretna, ali i jako tužna jer su se opet sreli. Bilo je teško čitati o tome koliko su si međusobno nedostajali i koliko su često mislili jedno na drugo. 

Ako ću biti potpuno iskrena, ovaj nastavak mi je puno emotivniji od prvog dijela. Peter se promijenio, nije više onaj isti dječak, Pax ima svoju obitelj, a onda se njih dvojica opet susreću. Taj susret je bio toliko divan, iskren, nježan, sladak, a opet i težak, tužan. Nakon tog susreta pa do kraja knjige nisam prestajala plakati. Toliko toga se dogodilo.

Knjiga mi je bila odlična. Trebalo mi je ovako nešto u životu, trebao mi je Pax.