Recenzija
Izdavač: Fokus
Ovo je jedna slatka knjiga o prijateljstvu i prvim zaljubljenostima.
Glavna junakinja, Shug, ima 12 godina i ljetu se bliži kraj, a ona uskoro kreće u školu. Ima najboljeg prijatelja, ima najbolju prijateljicu i ne veseli se baš prelasku u viši razred jer strahuje za svoja prijateljstva.
"Shug – ili, punim imenom, Annemarie Wilcox – uvjerena je da na ovom svijetu ne postoji ništa groznije nego imati 12 godina.
Za sebe misli da je očajna – nekako je prebrzo izrasla u visinu, a puno presporo (točnije nikako) joj se ne razvijaju… pa… ženske obline.
Uza sav taj jad još ima i previše pjegica.
Ukratko, Shug je uvjerena kako ne da nije ni po čemu posebna, nego da na njoj nema ni jedne jedine dobre stvari.
A sad još kreće u viši razred.
Prijatelji za koje je dosad bila uvjerena da su joj bliski i dragi, to više uopće nisu.
Pogotovo Mark."
Ovo je jedna prekrasna knjiga za mlade i za sve one koji se osjećaju tako. Shug se suočava s dosta problema s kojima smo se i mi suočavali ili ćemo se tek suočiti. Polako gubi prijatelje, roditelji joj se stalno svađaju, sestra nikada nije kod kuće i ona polako ostaje sama.
Njezini problemi joj se čine ogromnim. Suočava se sa stvarima s kojim se tako mlado dijete ne bi trebalo suočavati. Najviše me potresao odnos njezinih roditelja.
Otac radi izvan grada pa je stalno na poslovnim putevima, a majka joj je dama višeg sloja i ne radi apsolutno ništa, osim što pije po cijele dane. Otac kad dođe kući, samo se svađa s majkom i Shug je postalo preteško nositi se sa svime time.
Dok se još družila s Markom, pronašla je neku utjehu u njegovoj majci. Ona je kuhala, bila draga, razgovarala je s njom i na neki način pronašla je u njoj figuru majke, a kad se prestala družiti s Markom, ostala je i bez nje.
Uz sve to, osim što joj je Mark bio prijatelj, počeo joj se i sviđati. Bilo joj je teško gledati kako se on udaljava od nje i kako si pronalazi curu.
Vjerujem da su te godine jako teške za sve. Djeca se polako suočavaju s pubertetom i sve se mijenja. Shug je sve te osjećaje morala proći sama i dogodilo joj se sve loše što se može dogoditi u toj dobi.
Iako je glavna junakinja stara samo 12 godina, mene je ova knjiga svejedno oduševila.
Plakala sam, smijala se s njom, patila, pronašla sam sve emocije zajedno sa Shug i drago mi je zbog toga. Prisjetila sam se svojih problema koje sam imala u tim godinama i shvatila sam kako su bili slični. Prijateljstva se stalno mijenjaju, pa te zaljubljenosti, pa druženja s prijateljima. Sve je bilo drugačije s 12 godina.
Možda me knjiga oduševila i zbog same Jenny i njezinog stila pisanja. Pročitala bih sve što ona napiše, pa čak da je i to popis za kupovinu. Obožavam njezine knjige i njezin stil. Ima moć da poveže čitatelja s glavnim junacima i tako nam kroz svoje knjige pruži nezaboravno iskustvo.
Preporučila bih ovu knjigu svim mladim djevojčicama koje se suočavaju s ovakvim stvarima, a opet preporučila bih ju i majkama kako bi bolje razumjele kroz kakve osjećaje prolaze njihova djeca. Preporučila bih ovu knjigu i svim Jenny Han obožavateljima jer mislim da ćete uživati u ovoj knjizi.
Primjedbe
Objavi komentar