Recenzija
Izdavač: Neptun
Znate onu poznatu "ljubav na prvi pogled"? Tako je meni bilo s ovom knjigom. Vidjela sam ovo posebno izdanje na interliberu i jednostavno sam se zaljubila. Izgleda prekrasno i ružičaste je boje. Pa kako da ju ne kupim?
Nisam ju kupila.
Ali dogodilo se ono još bolje! Dobila sam ju od dečka kao poklon.
I tako je započelo moje prvo putovanje s CoHo u fizičkom obliku.
"Lily Bloom život nikad nije mazio, no uvijek se trudila pronaći sreću. Odrasla je u malom gradiću, završila je studij i preselila se u Boston te tamo započela vlastitu karijeru s nadom u svoj sretan završetak.
U Bostonu upoznaje Rylea Kincaida, zgodnog neurokirurga, tvrdoglavog i pomalo arogantnog muškarca koji je osvojio njezino srce svojom skrivenom nježnom stranom. Ryle je naizgled savršen, no ima jednu manu – on ne voli veze. Pa čak i kad Lily postane iznimkom koja potvrđuje njegovo pravilo, i dalje je progoni pitanje što je to čini osobom koja ga je uspjela osvojiti.
Dok je sve više pritišću sumnje u vezu s Ryleom, pojavljuje se još jedna prijetnja, Atlas Corrigan, Lilyna prva ljubav i čovjek koji sa sobom donosi dio nje koji je ostavila u prošlosti. On je jednom davno bio njezina srodna duša i njezin zaštitnik.
A sad kad se vratio, sve što je Lily sagradila s Ryleom naći će se u opasnosti."
Toliko toga se dogodilo u ovoj knjizi i nevjerojatno mi je da knjiga nema 1000 stranica jer je stvarno teško napraviti toliko drame u tako kratkom vremenu.
Na prvu nisam bila sigurna što da mislim o ovoj knjizi. Dosta puta, tijekom čitanja, htjela sam ju baciti kroz prozor, spaliti i tako dalje, ali nisam. Jako me zanimalo kako će sve završiti.
Koliko god je Lily jak karakter, u nekim trenucima me živcirala. Znam da ne bih trebala suditi, ali njezina majka je prolazila kroz zlostavljanje, ona je to sve gledala i onda dopusti da se njoj tako nešto dogodi jer je Ryle imao ✨traume✨ iz djetinjstva.
Pa ako je imao traume, mogao je ići kod psihijatra, a ne liječiti to svojim šakama po njezinom licu.
Budimo realni, Ryle je prikazan predivno na početku, ako zanemarimo onu scenu sa stanicom. Divan je, krasan, ali sve je to bila maska iza koje se krilo čudovište.
A Atlas je na prvu prikazan malo manje divno. Bio je beskućnik, ali se u njegovim postupcima moglo vidjeti kako stvarno voli Lily i to me oduševilo.
Prošlo je dugo vremena otkad me neka knjiga ovoliko emotivno uzdrmala. Svakom stanicom dolazilo je sve više i više drame i nisam bila sigurna koliko toga još mogu podnijeti, ali isplatilo se. Apsolutno se isplatilo pročitati do kraja.
Ne mogu reći kako mi je ovo najdraža knjiga godine ili ikad u životu jer ne želim da mi najdraža knjiga bude o zlostavljanju žena, ali znam da ću još jako jako dugo razmišljati o njoj.
Atlas me oduševio kao lik. Na početku knjige, tek kad upoznajemo Rylea, bila sam više za njega i Lily, ipak je Atlas bio beskućnik, a Ryle je imao dobro plaćen posao, bio je brižan, nije napustio Lily jer nije imao gdje živjeti i mogla sam vidjeti kako će imati divan život s njim. Ali onog trenutka kad ju je on odgurnuo, znala sam gdje priča ide. Naravno da ga je Lily branila, naravno da je mislila kako se on može promijeniti, nije joj napravio ništa toliko loše. Ali onda je napravio nešto još gore i bilo je samo sve gore i gore.
Jako me iznenadio njezin razgovor s majkom kad joj je rekla za Rylea. Ona joj je rekla da ako ga odmah ne ostavi, uvijek će tražiti neku izliku. Na početku veze i ona je imala jasne granice. Pa ju je muž prvi put udario pa je pomaknula granicu, pa ju je onda više puta udario, pa je granica bila još pomaknuta. Nakon toga kad bi ju udario samo jednom, ona bi bila sretna jer nije bilo više puta i na tom primjeru odlično je pokazala kako mi svi funkcioniramo.
Ne mora se to odnositi samo na fizičko zlostavljanje, nego i na emotivno. Zbog ljubavi koju osjećamo prema toj osobi, pomičemo granice i onda budemo sretni kad oni ne odu do to granice, nego naprave nešto malo manje loše. I to trebamo prekinuti.
Dokle god imamo jasnu granicu i znamo što će biti kraj za neki odnos, možemo si dopustiti nadu, ali onog trenutka kad počnemo pomicati granice, to nam je jasan znak da trebamo pobjeći. Lily nije pobjegla.
Pomaknula je granicu i dočekalo ju je nešto još gore, ali onda je shvatila što je napravila. Takvom čudovištu tražila je opravdanja i dopustila si se da ju tako uništava, emotivno i fizički. Dopustila mu je previše toga.
Onda ju je Atlas spasio. Dobro, nije ju baš spasio, spasio, ali se pojavio u njezinom životu i ona se sjetila lijepih trenutaka. Sjetila se njega i njegove ljubavi.
Svima nam treba jedan Atlas. Jedna divna osoba koja će nas podsjetiti da vrijedimo, da zaslužujemo tuđu ljubav, da se nismo jako izgubili i da se uvijek možemo vratiti sami sebi.
Meni je ova knjiga bila genijalna. Mislim da svatko iz nje može izvući jasnu poruku.
Knjiga se neće svidjeti svakome jer je stvarno jako teška. Nije sretna, nije predivna ljubavna knjiga od koje ćete osjećati leptiriće u trbuhu. Ovo je knjiga zbog koje ćete strahova za svoje junake, ovo je knjiga zbog koje ćete se pitati o svom životu i zbog koje ćete gledati imate li vi jednog Rylea i jednog Atlasa u životu.
Ali ako joj date dobru priliku, mislim da će vas očarati kao i mene. Mislim da ćete vidjeti koliko knjiga ima jako značenje za vas, koliko vam je trebala u životu.
Možda nećete uživati, ali će vam promijeniti život, a zbog toga se isplati!
Primjedbe
Objavi komentar