Recenzija
Izdavač: Neptun
Ova knjiga je opasna koliko joj i naslov govori. Napeta je, puna tajni, puna ljubavi.
"Tate Collins pronalazi Milesa Archera mrtvog pijanog pred vratima svog novog stana. Takav se susret nipošto ne bi mogao nazvati ljubavlju na prvi pogled. No ipak imaju nešto zajedničko – neporecivu uzajamnu privlačnost.
On ne želi ljubav, a ona nema vremena za vezu, ali kemija se ne može ignorirati. Kad oslobode svoju žudnju, shvate da se nalaze u savršenoj situaciji, sve dok se Tate bude mogla pridržavati dva pravila – nikad ne pitaj o prošlosti i ne očekuj budućnost.
Oni misle da su pravila prihvatljiva, ali ubrzo shvate da ih se nije moguće pridržavati.
Hoće li Tate moći reći ne seksi pilotu koji živi preko puta njezina stana?
Hoće li Miles priznati samom sebi kako prema lijepoj medicinskoj sestri osjeća i nešto više od pohote nepojmljivih razmjera?"
Tate dolazi živjeti kod brata i odmah ispred stana pronalazi Milesa. Savršen prvi dojam. Da ja tako nađem nekog od bratovih prijatelja, mislim da ih nikako ne bih pustila u stan jer nikad ne znaš kakvi pijani ljudi mogu biti. Mogu biti sretni, tužni ili čak agresivni. Zato se ponekad bojim pijanih ljudi jer me strah da bi mogli biti agresivni. Tate nije kao ja i ona ga je pustila u stan.
Kako to inače ide u ljubavnim romanima, zaljubit će se jedno u drugo. Tj, ovdje je ona ludo zaljubljena, a on i ne pokazuje baš ljubav.
Ovo je bila jedna od onih ✨toksičnih✨ veza. Miles je cijelo vrijeme odgurivao Tate i igrao se s njom. Odmah na početku joj je rekao da mu ona služi samo kao zabava, a ona se upustila u sve to jer ga je zavoljela. Iako su imali neka pravila, svejedno ju je Miles cijelo vrijeme zavlačio i igrao se s njezinim osjećajima. Nisu imali odnos kao iz bajke.
Miles je imao težak život. Imao je neke teške stvari u prošlosti i to je dovelo do toga da se tako ponaša prema Tate. Ali to ga ne opravdava. Ono što mi nije jasno je zašto likovi iz knjiga od CoHo ne idu kod psihologa ili čak psihijatra i ne liječe se nego ih moraju "popraviti" njihovi partneri. Ovo je tek druga knjiga od CoHo koju sam pročitala, prva je bila Priča završava s nama, i isto je bio toksičan odnos.
Priča završava s nama ima dobru poruku i zbog toga me osvojila, ali ova knjiga i nema baš neku poruku.
Knjiga je super za uzeti u ruke kad imamo dosta obaveza jer se brzo čita i utažit će nam žeđ za čitanjem, ali nije knjiga koja je najbolja ikad.
Bila je emotivna i to mi je bilo odlično. Plakala sam uz nju, neke stvari su me stvarno iznenadile i to mi se jako svidjelo.
Radnja se super gradila. Imamo pogled u sadašnjost iz Tateine perspektive i pogled u prošlost iz Milesove perspektive. Svaka tajna je otkrivena u odličnom trenutku, sve je bilo detaljno isplanirano.
Ali radnja kao radnja mi se nije svidjela. Nisam za toksične veze i nikako to ne podržavam. Da, oni nisu bili baš u vezi, ali što god su imali, bilo je toksično. Mislim da ljudi u ljubavi ne bi trebali patiti zbog ponašanja njihovog partnera jer to onda nije ljubav, barem ne s obje strane.
Sve u svemu, knjiga je stvarno dobro napisana, ali radnja mi se nije baš svidjela. Ako vi volite takve stvari, odnosno ako volite čitati o popravljanju partnera, o ljubavnoj vezi s bratovim prijateljem, o tome kako dečko na početku nije zaljubljen pa se onda baš jako zaljubi, ako volite čitati o teškim odnosima s puno uspona i padova, ova knjiga je onda definitivno za vas. Vjerujem da ćete uživati i da će vam se knjiga svidjeti. A ako ste više kao ja, onda vam ne preporučujem knjigu jer ćete se samo naživcirati zbog njihovog odnosa.
Nadam se da ćete vi uživati u čitanju. Ne mogu reći da ja nisam uživala jer bilo je trenutaka kad mi se knjiga bila stvarno odlična, ali nadam se da ćete vi uživati cijelo vrijeme tijekom čitanja.
Primjedbe
Objavi komentar