Preskoči na glavni sadržaj

Kad je vrijeme za ljubav?, Holly Williams

 Recenzija 


Izdavač: Profil

Nisam sigurna što da kažem o ovoj knjizi. Prvo, nisam ju pročitala do kraja, pa ne znam kako će točno završiti. Drugo, nisam ju pročitala do kraja s razlogom. 

"Tri desetljeća. Dvoje ljudi. Potreban je samo trenutak… Violet i Albert sreću se u trima različitim desetljećima. 1947. 1967. 1987. Svaki put kad se sretnu, imaju dvadeset godina. Svaki put, čim im se pogledi sretnu, čini se kao da satovi staju. Ali svako desetljeće nosi nove izazove za njihov odnos. A kad ono prođe, započinje nova ljubavna priča. Odnos između Violet i Alberta intenzivan je, a intenzivno je te puno mogućnosti i vrijeme u kojem se sreću. Sa svakim novim desetljećem moraju svladavati nove prepreke koje im postavljaju klasne i rodne razlike, povlašteno podrijetlo i osobne ambicije. Sa svakim susretom životi im se iz temelja mijenjaju…Ova raskošna i nostalgična ljubavna priča sjajno zaranja u svijet svojih likova te postavlja izazovna pitanja o položaju žena u društvu, osvojenim slobodama, razumijevanju, osobnostima, susretima u pravo ili ipak krivo vrijeme, o odnosima i ljubavi..".

Meni ova knjiga nije bila baš ljubavna. U prvoj priči, Violet i Albert imaju dosta problema u braku. Sve je počelo odlično, ali Albert je sve manje provodio vremena s njom, manje ju je uključivao u svoj život. Ona je bila cijelo vrijeme kući, nije ništa radila, nije imala prijatelje i jednostavno dosađivala se. 

Bila je potištena i tužna, a njega to nije bilo briga. Odnosno primijetio je, ali nije to doživljao toliko lošim. 

Na kraju ju je prevario. 

U drugoj priči uđu u vezu, sve je super, ali Albert prihvati posao na drugoj kraju svijeta i započinju vezu na daljinu. On dođe na ideju da imaju otvorenu vezu i Violet pristane na to. 

To nije prošlo baš najbolje. 

Možda ja jednostavno nisam shvatila bit knjige. Možda nije bila ljubav u prvom planu, ali po sinopsisu i naslovu knjige, očekivala sam puno više od toga što sam dobila. 

Možda sam ja navikla čitati samo ljubiće u kojima sve teče glatko, ali opet, čak ni u tim ljubićima nije uvijek se savršeno. 

Ovdje sam dobila dojam da ništa nije dobro i da njihova ljubav njih zapravo povređuje. 

Jednostavno nije mi knjiga sjela. Ne vidim kako je to prava ljubav ako muž prevari ženu ili žena prevari muža. Negdje je nastao problem i preko takvih stvari se ne bi trebalo tako olako prelaziti. 

Možda se vama knjiga svidi. Ima nekih tema koje se znaju pojaviti i u današnjem svijetu. Omaložavanje žena, njihov položaj i tako dalje, ali ja sam svoj fokus stavila više na ljubavni dio, nego taj dio vezan uz pravila u njihovo doba.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Nešto za Božić, Saša Jakšić

 Recenzija  Izdavač: Prof&Graf Mislim da već i ptice na granama znaju koliko volim kratke priče. Nekako imaju poseban čar. Ovo tu je zbirka priča i vjerujem da će vam se barem jedna od njih svidjeti. Svaka priča ima neku svoju dušu. Sve priče su odvojene i likovi nisu povezani. Ono što me najviše oduševilo kod ove knjige je što se jedan od likova zove Tena. Nisam navikla da viđam svoje ime. Znam za onu knjigu Tena, imali smo ju kao lektiru, ali nije mi baš sjela. Ali ovdje me baš ugodno iznenadilo. Ne mogu odabrati svoj favorit jer je tako s kratkim pričama. Nekako krenem čitati jednu i zaljubim sve u sve, pa mi ona postane favorit, pa krenem sa sljedećom pričom i opet se zaljubim u sve i onda mi ta knjiga postane favorit i tako u krug dok ne dođem do kraja knjige. Tako da ljubitelji ljubavnih knjiga i Božića, ovo je knjiga za vas. A ako vas još uvijek nisam osvojila, u zbirci ima čak jedna priča od Kate Cooks, što me posebno oduševilo.

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...