Recenzija
Izdavač: Sonatina
Ova knjiga me oduševila na toliko nevjerojatnih razloga. Toliko ima predobrih stvari pa mi je postala jedna od dražih knjiga. Nije najdraža, ali definitivno je visoko na listi.
"Studentica treće godine doktorskog studija biologije Olive vjeruje u znanost, a ne u nešto što se uopće ne može kontrolirati, primjerice ljubav. Zahvaljujući svojoj prijateljici Anh, iznenada mora odglumiti da je u vezi, a u toj nezgodnoj situaciji brže-bolje poljubi prvog muškarca koji joj se nađe na putu. No taj poljubac ne samo da pokreće lanac iracionalnih osjećaja, nego se pokaže da je tip kojega je poljubila glavom i bradom mlada profesorska zvijezda dr. Adam Carlsen – i totalni kreten. A onda još taj najveći tiranin na cijelome Stanfordu pristane glumiti njezina dečka!
No uskoro ne samo da će Oliveina znanstvena karijera doći u opasnost, nego se i njezina veza s Carlsenom više doima kao oksidacijska reakcija nego redukcija romantičnog spoja, pa Olive dolazi do zaključka da je od hipoteza o ljubavi kompliciranija samo mikroskopska analiza vlastitog srca."
Adam me oduševio. Na početku bacala sam pomalo hejt na njega jer je toliko zloban prema studentima jer znam kako je studirati s takvim profesorima. Neki jednostavno previše traže od studenata koji još nisu dorasli tom zadatku. Ali kasnije, kad je objasnio svoje razloge, malo sam ga manje hejtala, ali i dalje ne volim takve profesore. A ako ga ne gledamo kao profesora, onda je bio baš odličan materijal za dečka. Pažljiv, brižan, voljan učiniti sve za osobu koju voli. Tako nešto je jako poželjno kod dečkiju.
Olive mi je bila jako smotana. Prvo, laži koje je uputila prijateljici kako bi ona bila sretna, u jednu ruku su slatke jer joj je stalo do nje, a u drugu ruku nisu. Našla si je fejk dečka kako bi učinila prijateljicu sretnom i tako se igrala sa svojim osjećajima, pomalo i Adamovim ali ona to nije znala.
Ono što je meni bio veliki goals je Michael. On je toliki prijateljski goals. Bio je baš zaštitnički nastrojen prema svojim prijateljicama. U nekim trenucima ugodno me iznenadilo njegovo ponašanje.
Knjiga mi se isto jako svidjela jer me podsjetila na stil pisanja Johna Greena. Obožavam njegove knjige i njegov stil pisanja. Svojim stilom se toliko približi publici i to jednostavno obožavam kod njega. Kad sam počela čitati knjigu, stil mi je bio toliko Green da sam ju jednostavno odmah obožavala. Lako se čita, svaka rečenica nas sve više uvlači u knjigu i jednostavno imamo želju čitati ovu knjigu do kraja našeg života.
A ono što me najviše oduševilo u ovoj knjizi je znanost. Jednostavno obožavam kako je ovo knjiga o ženama u STEM-u. U knjizi možemo pročitati koliko je takvih žena malo i knjiga mladim curama, ali čak i odraslim ženama, može biti dobra motivacija da se uključe u znanost. Oduševilo me što su se koristili pojmovi iz statistike koje znam. Samim time knjiga mi je postala očaravajuća.
Žao mi je što pojmovi nisu objašnjeni da ljudi koji ih ne znaju, mogu shvatiti značenje, a ovako moraju hvatati iz konteksta.
Razvijanje ljubavi i osjećaja između Adama i Olive mi je u nekim trenucima bila napadna, u nekim drugim trenucima slatka, ali tijekom cijelog vremena bila je napeta. U nekim trenucima imala sam dojam da nikad neće završiti zajedno i da ću patiti ostatak života zbog toga.
Osobno, iako mi je knjiga predobra, imam dojam da je dobila toliki hype jer je popularna na tik toku. Ne mogu reći zaslužuje li ga ili ne, ali mislim da neke stvari nedostaju da bi bila baš toliko predobra. Mislim da ako netko već piše o znanosti, bilo bi ju lijepo objasniti kako bi svima čitanje bilo lakše.
Apsolutno imate moju preporuku za ovu knjigu. Ljubavna je, ima slatkih i nježnih trenutaka, možda ćete se zaljubiti u neke trenutke i neke likove i to ćete pamtiti do kraja svog života, a možda će vam se samo svidjeti pa ćete je se sjetiti s vremena na vrijeme.
Primjedbe
Objavi komentar