Recenzija
Izdavač: Stilus
Ova knjiga je jednostavno genijalna. Toliko priča raznih ljudi ispričane su u jednoj knjizi koja nas može ostaviti bez daha.
Uzela sam ju u ruke i jednostavno sam morala pročitati što prije kako bih saznala te sve priče.
"Janice se ne sjeća što ju je potaknulo da počne sakupljati svoju zbirku životnih priča. Možda pogled na isječke života iz autobusa kojim se vozila na posao? Ili neki djelić razgovora koji je načula čisteći umivaonik? Još davno (dok bi brisala prašinu u dnevnom boravku ili odleđivala hladnjak u tuđim kućama) primijetila je da joj ljudi pričaju svoje priče.
One su često neočekivane; katkad su zabavne i privlačne. Nekad su natopljene kajanjem, nekad slave život. Janice misli da joj ljudi možda pripovijedaju svoje priče jer ona u njih vjeruje.
Kad počne čistiti za gospođu B. – osebujnu gospođu u svojim devedesetima – upoznaje nekoga koga zanima njezina priča. No Janice postavlja vrlo jasnu granicu: ona je čuvarica priča i nema vlastitu, barem ne onu koju je spremna podijeliti s drugima. Ali gospođa B. pametna je žena, svjesna da Janice nešto krije. Naposljetku, nemamo li svi neku priču?"
Bilo mi je jako žao Janice. Imala je težak život. Sama je financirala cijelu svoju obitelj, radila je težak posao zbog kojeg su je neki ljudi omaložavali, nije imala dobar odnos sa sinom, ali ono što me razveselilo je to što je dobila svoj sretan kraj. Prošla je kroz patnju i bol dok je došla do toga, ali zaslužila je sreću.
Sakupila je dosta lijepih, tužnih, emotivnih priča. Ona je jednostavno jedna od onih osoba koja ulijeva povjerenje ljudima. Samo kad ju vidite, znate da joj možete vjerovati i tako lagano ćete joj reći cijelu svoju životu priču.
Teško je biti takva osoba. Netko nekad jednostavno ne izgleda kao da mu se može vjerovati i to nas koči u iskrenosti s tom osobom. Htjela bih biti tip osobe kojoj svi mogu vjerovati. Nekad imam dojam da jesam. Toliko toga su mi ljudi rekli, zbog nekih stvari sam bila sretna s njima, a zbog nekih sam plakala s njima.
Nisam se složila s Janice oko jedne stvari. Mislim da ljudi imaju više različitih priča i da ih je svaka ta priča napravila baš takvim osobama kakve jesu. Neke priče su sretne, neke tužne, u nekima smo mi žrtve, a u nekima smo zlikovci i sve je to u redu. Na kraju dana je bitno samo da težimo boljemu i da se nastojimo popraviti.
Ja imam dosta različitih priča i nitko me ne bi opisao na isti način. U nečijim očima sam napravila nešto grozno, dok me neki obožavaju i svaka od tih priča je moja priča.
Knjiga mi se općenito baš svidjela. Bila je jako emotivna, a volim plakati uz knjige. Nisam plakala uz svaku stranicu, ali neke rečenice, neke situacije, neke priče baš su me rasplakale. Teško je ponekad slušati tuđe priče znajući da im nikako ne možete pomoći.
Svidjelo mi se kako je Janice rasla kao osoba i kako je na kraju uspjela ispričati svoju priču. Toliko je priča slušala, ali došlo je vrijeme da netko posluša nju.
Primjedbe
Objavi komentar