Preskoči na glavni sadržaj

Zadnja stanica Pariz, Lorraine Brown

 RECENZIJA


Izdavač: Fokus

Ovo mi je jedna od dražih romantičnih knjiga ove godine jer je kao stvorena za mene. Prvo, mjesto radnje je Pariz. Na mojoj listi mjesta koja želim posjetiti Pariz je na vrhu te liste. Nekako ljubav je nastala dok sam bila dijete i od tad, Pariz je moj najdraži grad iako nikad još nisam bila tamo i ne znam kad ću otići.

Drugo, ovo je ljubavni roman. Naravno da je ljubavni roman u Parizu i toliko mi je drago zbog toga. Može vam ova knjiga biti klišej, što i je, ali baš zbog toga meni je ovo jedan od najboljih romana ove godine.

"Hannah i Simon naizgled su sretan par. Nakon romantičnog odmora u Veneciji putuju vlakom u Amsterdam na vjenčanje Simonove sestre. A onda… Hannah greškom završi petsto kilometara dalje, u Parizu. I sve što može poći po zlu, polazi po zlu. 

Barem joj se tako čini dok mahnito pokušava osmisliti načine da se u što kraćem roku dokopa Amsterdama. Iako ima dobru volju, u toj joj misiji nimalo ne pomaže lokalni momak, Parižanin Léo kojeg je upoznala u vlaku, jedina osoba koju u Parizu koliko-toliko poznaje. Međutim, dok upoznaje njega i upija svaku parišku uličicu, park i trg kojim ju Léo vodi, Hannah i mimo svoje želje upoznaje – samu sebe. Ali i Simona…"

Moram odmah reći kako postoje stvari koje mi se nisu svidjele. Npr, Simon. Toliko mi je bio naporan od samog početka. Opisan je nekako bahato jer se previše nameće kao odgovornija osoba, kao netko tko zna najbolje od svih, a Hannah mu to dopušta jer je uvjerena da je ona neodgovorna i da njezin život ne bi imao smisla bez njega.

Kroz knjigu saznajemo kako su izlazili šest mjeseci, pa se uselili zajedno i kako od toga nije prošlo baš previše dugo prije puta u Veneciju i ova veza odmah na početku ima toliko crvenih zastavica. Tako da, Simon mi se nije svidio.

Nakon što Hannah nije bila u pravom vagonu za Amsterdam završila je u Parizu. Nema novčanika, putovnice, na kartici nema novca i nekako još izgubi mobitel i ugane gležanj. Ali čak to nije ni najveća tragedija od svih. Osuđena je na Lea koji je naporan i zbog kojeg je završila u Parizu i uganula gležanj.

Svi već sad znamo kako će priča napredovati i odmah da kažem, vjerujem kako je moguće da nam se netko toliko svidi u samo jednom danu. Ne kažem da vjerujem u tako brzo zaljubljivanje, nego samo u sviđanje. Vjerujem kako je dovoljan samo jedan razgovor da znamo sviđa li nam se netko ili ne. Može to biti netko tko će nam postati prijatelj za cijeli život, a može biti ljubav našeg života, ali dovoljan je samo jedan razgovor. Naravno, nije u pitanju bilo kakav razgovor, nego privatni razgovor u kojem govorimo stvari o sebi koje rijetko tko zna i kad nas netko upozna tako iskreno, postoji dobra mogućnost da se stvori sviđanje između nas.

Tako su Hannah i Leo proveli nekoliko sati zajedno i Hannah je naučila toliko toga o sebi. Kroz razgovor s Leom, upoznala je sebe jer je bila iskrena s njim. Ponekad se trebamo otvoriti ljudima koliko god nam teško bilo jer ćemo na takav način upoznati sebe i jer postoji dobra mogućnost da nam ta osoba može pomoći. 

Isto tako malo sam i ja upoznala sebe. Čini da se imam toliki strah od krivog vlaka/busa dok putujem jer sam osjetila ogroman strah i anksioznost kad je Hannah shvatila da je u krivom vlaku. Inače ne volim putovati ni vlakom ni busom jer me strah kako ću sjesti u krivi vlak/bus, kako ću izgubiti kartu, novčanik ili nešto pa će mi se put samo zakomplicirati. Taj dio me toliko potresao, ali onda sam shvatila da se vjerojatno ništa loše ne bi dogodilo čak ni da sjednem u krivi vlak ili bus. Izašla bih negdje usput ili došla do kraja i onda tražila prijevoz do svog odredišta. Sad nekako vjerujem da se uvijek može nešto srediti. Iako, da mi se to dogodilo vjerojatno bih umrla od nervoze i brige koju bih osjetila u tom trenutku.

Ova knjiga je nekako baš ja. Hannah je nesigurna i teško joj je prihvatiti činjenicu kako je ljudima draga, kako joj ne žele svi loše i kako je neće svi napustiti. Donekle znam kakav je taj osjećaj jer se nekad sama znam osjećati kao da nigdje ne pripadam jer nikome nisam draga. Znam da je to nelogično razmišljanje, ali opet, bude mi teško.

Koliko god knjiga bila ljubić koji se čita brzo, knjiga je do mene došla u utorak, a ja u srijedu navečer već pišem recenziju, svejedno me oduševila. Osim svih tih stvari koje sam već navela, opisano je toliko mjesta u Parizu i naravno da sam si morala sve to zabilježiti. 

Nisam se još dotaknula Lea. Pa u mojim mislima, Leo je predivan i nekako klasični francuz za kojem bi odlijepile sve djevojke. Nekako sav je bitan. Vozi motor, nosi kožnu jaknu, stvara glazbu. Baš je nekako dečko iz snova. Mislim nije moj tip dečka, ali tako je opisan. Ali ima jedan problem. Teško se otvara. Ne priča baš o sebi, sav je tajanstven. Kad kroz knjigu saznamo zašto je takav i što se dogodilo da mu se pokrene takvo ponašanje, razumijemo ga, pa imamo suosjećanje i smatram kako je to odlično odrađeno. U nekim trenucima, pažljiv je, brižan i to ga sve čini likom odličnim likom iz ljubavnih knjiga.

Simon je isto predivan, izgledom, brižan je, dobar, ali kasnije se sazna koliko su neke stvari bile lažne i koliko nas nečiji izgled može prevariti. Kao što sam već rekla, Simon mi je baš išao na živce.

Ova knjiga će mi ostati u mislima još nego vrijeme jer me toliko dotaknula. Čitam dosta ljubića i dosta njih me oduševi jer stvarno volim čitati o ljubavi, nekako ljubav je predivna i uljepšava nam svima živote, ali ova knjiga mi je baš nekako posebna. Možda je to do Pariza kojeg toliko volim, možda je to do romanse koja je opisana, sve je moguće, ali znam da me baš oduševila.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...